...I start again,and whatever pain may come,today this ends...forgive me what I`ve done...


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Žao mi je,ali gotovo je.Lily nije završila putovanje,i nije učinila sve što je trebala,ali je ostvarila svoj san.

Pjevala je sa Beatlesima.

I to je jedino što je važno...



Epilog

Lily je završila sa Jamesom.Jednoga dana je popustila pod njegovim navaljivanjima(na žalost,prije toga ga je slučajno,u naletu bijesa poslala kod Madame Pomfrey.Ostao je tamo 10 dana).Izašla je s njim na spoj.Shvatila je da je zaljubljena u njega još od prve godine.On je bio onaj koji joj je pisao skerletna pisma.Voljela ga je zbog toga.Remus joj je ostao najbolji prijatelj,i i dalje čuva onaj njegov privjesak.Ponijela ga je sa sobom i one mračne noći...ali najvažnije je da je ona zapravo bila sretna.Njena prerana smrt nije ništa promijenila.Imala je sreću u životu.Našla je ljubav svog života,i otišla u smrt sa njim.James je bio ispunjenje njenih snova,njeno svjetlo u tami...Njegova žrtva joj je mnogo značila.Njen sinje bio jedan od najboljih čarobnjaka svih vremena,možda ne najmudriji,ni najpametniji,ali sigurno predodređen da čini velika djela.

Iako se ovdije završava njena nepotpuna priča,znajte da je ona najvažnije ostvarila.

Shvatila je ono što je davno trebala znati,a što mnogi ljudi nikada ne shvate.

Možda ga jednom i vi shvatite.

A do tada,imajte na umu ovu Lilynu priču,i njenu ljubav prema Jamesu,i njenu sreću.

Jer na kraju,to je jedino što je važno.


...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us



04.11.2007. u 16:31
° 3 thoughts of the world ° Print ° # °

My fairytale is over...forever...

Sva svjetla su bila ugašena.Tama.I odjednom...bljesak!!!

Vrisak se probio iz dubina moga bića na površinu.Onaj jaki vrisak,vrisak one rijetke sreće za koju smo sretni ako ju osjetimo u životu.Onaj vječni vrisak,moć,koju svatko nosi u sebi,samo je treba znati izbaciti na površinu.
Ne znam odakle mi tolika snaga.
Pa,preplašila sam Siriusa.

I onda,na dotada praznu pozornicu,izašli su oni.

Moja omiljena grupa.

The Beatles.

Svi su ušutili.Tišina.I odjednom,kolektivni vrisak.Ludilo.A sve što sam ja mogla učiniti je stajati tamo i gledati ih.

Paul,Ringo,George i ... John.

John Lennon.

Moj idol,moja utjeha u mračnim noćima.

Stajao je tamo i smiješio se.

Paul je preuzeo mikrofon.
- Moje dame,drago mi je što smo danas ovdije,sa vama.Sutra je Božić,i zbilja ste nam ga uljepšali dolaskom na ovaj koncert.Predivno je vidjeti da toliko vas dijeli isti san kao i mi.A sada,za vas specijalno,prva pjesma večeras... LET IT BE! -

Ostatak je zaglušio vrisak žena oko mene.
Što sam mogla učiniti?Stajala sam u srednjim redovima,i naslonjena na ogradu kao u transu ponavljala riječi pjesama...

And when the broken hearted people
Living in the world agree,
There will be an answer, let it be.
For though they may be parted there is
Still a chance that they will see
There will be an answer, let it be...

***

Michelle, ma belle.
Sont des mots qui vont trčs bien ensemble,
Trčs bien ensemble.

I will say the only words I know that
You'll understand, my Michelle....

***
Slušala sam ih tako,i misli su mi lutale.Ili bar pokušavale.Ali,našle su ogradu.Ogradu koju je Sreća postavila,da ništa ne bi kvarilo ovaj trenutak.Postojali smo samo ja i Beatlesi.A onda,osjetila sam nečiju ruku na ramenu.

One day you'll look to see I've gone.
For tomorrow may rain, so I'll follow the sun.

- Zabavljaš se? -
- Da...ovo mi je bio san...oduvijek...pogledaj ga,svira gitaru...da,ovo mi je najbolja večer ikada...hvala... -
- Nema problema...hajde,uživaj. -
- Hvala,Remuse...nikada ti ovo neću zaboraviti...Stvarno si najbolji prijatelj koji postoji. -
- Hej...pa zar nismo Friends... -
- Forever. -

Nasmiješio se i okrenuo.Regina i Christine su plesale,Sirius i James su se došaptavali.Ali mene nije bilo briga ni za što.Ja sam gledala Beatlese.

Bili su savršeni.Dva i pol sata sam stajala tu,i samo gledala u njih.Kroz glavu su mi prolazile riječi pjesama sa njihovih starih i novih albuma,svih njihovih pjesama koje sam znala.A onda sam shvatila da nešto nedostaje.

Moja omiljena.

Da li će je otpjevati?

Završili su "I saw her standing there",i John je po prvi put uzeo mikrofon,prije toga prišapnuvši nešto Ringu koji je otišao iza kulisa,i nešto govorio nekome.

- Pjesma koju ćemo sljedeću otpjevati je naša posljednja pjesma za večeras.U pomoć ćemo pozvati jednu mladu damu iz publike,mladu damu koju sam već prije zapazio,i koja je cijelu večer pjevala sa nama.Reflektori je upravo traže..ah,da,evo je. -

Nešto me zabljesnulo.Podigla sam ruku u pokušaja da se zaštitim od tog nenadanog udara,kad sam shvatila nešto.

O moj Bože...pa to sam ja!!!

John je nastavio govoriti.

- Zaštitari dolaze po nju,evo,vode je prema bini.Dok ona dođe,ja ću vam reći nešto.Uvijek sam sanjao da održim ovakav koncert,pred ovoliko vjernih fanova koji znaju sve naše pjesme.I to na Badnjak.Hvala vam što ste došli.Hvala vam što nam vjerujete.Hvala vam što postojite. -

Slušala sam ga dok sam prolazila kroz gomilu.Stigla sam do bine.Paul mi je pružio ruku,i bila sam gore.

Sa Beatlesima.

Kraj Johna.

- Pa,mlada damo,kako vam je ime? -
- Lily...Lily Evans. - Jedva sam procijedila.
- Lily ... lijepo ime.Vidio sam te,čitavo veče si pjevala naše textove. -
- Da,ali...niste izveli moju omiljnu pjesmu. -
- Upravo hoćemo. -
- Aaa...ali,ne znate koja je. -
- O,da...znam. -

I tada je zasvirao uvodni takt pjesme.John se sklonio,prije toga dodavši meni svoj mikrofon,a Paul je zapjevao.

Yesterday...all my troubles seemd so far away...
Now it looks as tough they`re here to stay...
...oh I believe in yesterday...

Prije nego što sam se snašla,zapjevala sam.

Suddenly...I`m not half the man I used to be...
There`s a shydow hanging over me...
...oh yesterday came suddenly...

...why she had to go,I don`t know,she wouldn`t say...
...I said something wrong now I long for yesterday...

Yesterday, love was such an easy game to play...
Now I need a place to hide away...
...oh, I believe in yesterday....
...oh I believe in yesterday...

Tajac.Uplašila sam se,i nervozno nasmiješila.Da li im se svidjelo?Je li bilo dobro?Pjavala sam loše...o moj Bože...

A onda,šok.Paul je zapljeskao.Široko se smiješio i pljeskao...meni.
George ga je slijedio,kao i Ringo.A onda John mi je prišao i zagrlio me.I on se smiješio.
- Priznajem da sam bio skeptičan,ali uspjela si Lily.Uspjela si. -
Nisam shvatila njegove riječi.Ali,ubrzo je došlo i objašnjenje.
- Albus je bio siguran u tebe,i ja sam mu povjerovao.Izgleda da se nisam prevario.Uspjela si. -

Samo sam stajala u šoku.Albus?Albus DUMBLEDORE?!Šta se ovdije dešava?
John mi je dao odgovor i na to pitanje,dok se Paul opraštao od pomahnitalih žena koje je zahvatila kolektivna histerija.
- Ja sam mu bio učenik.Jedan od najboljih.Ali odrekao sam se magije.Želio sam da svijet bude bolji,da ga JA učinim boljim,i da to učinim bez pomoći magije.I uspijeva mi.Pjesme su mi magične,muzika je moj spas.I ti ćeš to isto moći uraditi,sa magijom ili bez nje.Danas si položila važan ispit,ali Albus će ti to sve bolje objasniti.Samo mogu da ti kažem da sam ponosan na tebe.Drago mi je što smo se upoznali.Ne zaboravi:

All things must pass
none of life's strings can last.
So I must be on my way,
face another day...

Samo nastavi.Ne odustaj.Zbogom... -

Otišao je sa bine,upućujući mi posljednji pogled,dok su me zaštitari pratili do izlaza gdje su me čekali prijatelji.

- Wow,Lils,ono je bilo...strava! - Remus me odmah dočekao.
- Da,nisam znala da znaš onako divno pjevati. - Christine je očigledno bila oduševljena.
- Ma, ja to samo pod tušem,pomalo. - Brzo sam se sabrala.
- Hajdemo,moramo požuriti kućama.Ako moja majčica primjeti da me nema,gotov sam. -
- Ček,Siriuse...ti ozbiljno nisi rekao mami da si na koncertu? -
- Nee,Lily...rekao sam da sam bolestan.I zapečatio sobu. - Zločesto se osmjehnuo.
- Ti si luđak.Hajdemo. -
Ostatak puta proveli su zafrkavajući mene,i zafrkavajući se međusobno.Otpratili su me do kuće.
- Pa ljudi...hvala vam,stvarno...ne znam šta bih bez vas. -
- Jao,micica...sad će da se rasplače. -
- Začepi,Sirius,da ne bi dobio po njušci. - Odgovorila sam brišući malecnu suzicu iz ugla oka.Prije nego što sam se snašla,našla sam se u grupnom zagrljaju.
Znate,kao Teletabisi.

- Lily,čuvaj se...i vidimo se u vlaku.Ove godine moramo putovati vlakom natrag do Hogwartsa poslije Božića.Tako su mi rekli starci. -
- Dobro James.Hvala.Vidimo se ljudi. -
- Sweet dreams,princezice.Vidimo se. - Čula sam Remusov glas u sniježnoj oluji.
Okrenula sam se i ušla u kuću.Tamo su me čekali mama i tata.

- Kako je bilo dušice?Je li ti bilo toplo? -
- Da,mama...samo sam malo umorna.Odoh na spavanje,a sutra ću vam sve pričati. -

Otrčala sam do svoje sobe i bacila se na krevet.Bila sam sretna.Zaista,zaista sretna.Sjetila sma se Agnes.

Da si barem tu kraj mene,prijateljice...ali znam da si sretna zbog mene,znam da me voliš...volim i ja tebe...i uvijek ćeš biti tu kraj mene...

...yesterday...al my troubles seemed so far away...
...now it looks as tough they`re here to stay...
...oh I believe in yesterday...

08.10.2007. u 14:43
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

Dark lights shining from above...

Sišla sam dole.Moji prijatelji su veselo čavrljali sa mojim roditeljima.čula sam Siriusov glas:
«...i onda smo Lily i ja morali odrađivati kaznu!Možete li vjerovati?»
Svi su se smijali,čak i tata.Dugo ga nisam vidjela ovako opuštenog.Sirius je svojim ležernim šarmantnim ponašanjem uspio postići da se svi opuste nakon onoga sa Petunijom.
«Ne vjerujte mu,šta god kaže,nije istina,zbog njega smo završili u kazni.»
«O,Lily...već si spremna?Mislili smo da ćemo osijediti,a evo i brada mi je već krenula.»
Okrenula sam očima.
«Jamese,kladim se da su tebe čekali bar dva puta duže.Tvoje ogledalo sigurno dobija šokove gledajući te svaki dan.»
Nasmijali su se.Remus je progovorio.
«Uuu...ovo je boljelo.Ajmo ljudi,naravno,uz Vaše dopuštenje gospođo Elena.»
«Idite djeco,zabavite se.I pamet u glavu.»
«Hvala,ti mama.Volim te.»

***
«E sada da ja vama nešto kažem.»
Zastali su.Baš je fin osjećaj da te ljudi slušaju.Pahuljice su padale kao mali blistavi dragulji.
«Ako mislite da možete samo tako upasti svaki put kad poželite u moju kuću bez da me obavijestite,i donijeti mi karte za koncert moje omiljene grupe,pa onda samo mogu da vam kažem...»
Gledali su zbunjeno u mene.
«...mogu samo da vam kažem da ste najbolji prijatelji koji postoje!Ne znam šta bih ja bez vas!»
Sirius se prvi snašao.
«Ljudi,ja ne znam šta ćemo mi sa našom Lily.Ona je tako...»
«Nepredvidljiva.» Završio je James.
«Šta bih ja bez vas?»
«Pa Lils,mislim da bi ti život bio mnogo lakši.Bar ne bi morala da nas stalno kažnjavaš!»
«Ljudi...volim vas.»

Bukvalno su se bacili na mene,i sljedeći trenutak sam se našla u mnogorukom zagrljaju.

«Ljudi..kh...ugušit ćete me.»

Svi su me najednom pustili,pa sam se poskliznula i pala.Osjetila sam nečije ruke oko svog struka,i snažan trzaj,i našla sam se u Jamesovom zagrljaju.Njegove tople oči su me gledale,i uplašila sam se...da će vidjeti sve što želim sakriti.Osjetila sam nešto u stomaku,mučninu...Mogla bih tako ostati gledati u njega godinama...da me nije prenuo Christinin glas.

«Uuu...nabavite si sobu.»
Sabrala sam se.
«James,pusti me.Odmah!Ne treba mi ničija pomoć,a ponajmanje tvoja.Christine,ne budali.Ja nikad ne bih mogla biti s njim.Sasvim mu je dovoljan njegov ego,ne treba mu niko drugi.»
«Pa Lily,ja makar imam nešto.Moj ego je uvijek tu za mene.A tko će tebe tako namćorastu?»
«James,ti si glupan.Naravno da ti je dovoljan tvoj ego,ništa drugo nisam ni očekivala.Jedino tvoj ego podnosi tvoju uobraženost,arogantnost i glupost!»
«Oh,sada sam ja glup?Nisam ti bio glup onda kad sam bio u tvojoj spava...»
«To nema nikakve veze!TAda sam bila povrijeđena i trebala mi je...Ma zašto ja uopće pričam sa tobom?To nema nikakve veze!» Zaurlala sam.
«Da...nikakve veze...baš.»
«Jamese,ti si jedan bezosjećajni kreten!Kako možeš biti takav gad?Pa...»
U tom trenutku moju tiradu je nešto prekinulo.Siriusova sova je doletjela,držeći u kljunu skerletno-crvanu omotnicu.Svi smo zbunjeno pogledali Siriusa,a on je samo slegnuo ramenima.U tom trenutku omotnica se otvorila.

«PA,NAJDRAŽI MOJ BRATE,KAKO SE SAMO USUĐUJEŠ DA ODEŠ OD KUĆE VEČERAS,KAD NAM DOLAZE TETKA I TETAK SA NAŠIM PROKLETIM ROĐAKAMA ISABELL I NARCISSOM I DA OSTAVIŠ MENE NA MILOST I NEMILOST NAŠOJ DRAGOJ MAJČICI?DUGUJEŠ MI,BRATE...MNOGO MI DUGUJEŠ!A SADA SE LIJEPO PROVEDI!VOLIM TE!MIA!»

I onda ga je to ludo pismo poljubilo u obraz.Stajala sam ne shvaćajući šta se događa,a ni ostali nisu ništa više razumjeli,sem možda Jamesa,koji je ležerno stajao i čekao da se mi ostali odmrznemo iz stanja u kojem smo bili.Tada sam ja nešto shvatila.

«Siriuse,ti...imaš sestru?»
Pogledao me kao da sam maloumna.
«Da Lily,imam sestru blizanku.Zar nisi znala?»
«Ne...je li ona u Gryffindoru?»
«Da...to je Mia Black.Ona je u spavaonici do tvoje.»
«Ah...Mia.Nisam znala da je ona tvoja sestra.I...otkud ti znaš gdje je moja spavaonica?»

U tom trenutku Christine se poskliznula,i skoro pala na ulicu.Ali,bila je crvena u licu.Hmm...

«Hajdemo ljudi,ili ćemo se smrznuti.»

Hodali smo tako do Wembley Arene,gdje je bilo,pa,mnooooogo ljudi.Uglavnom žena.I cura.Koje su užurbano hodale okolo,kao u bunilu.
Zašto do vraga se tako ponašaju???
A onda sam shvatila.
Za manje od sat vremena ...
VIDJET ĆEMO BEATLESE!!!

«Lily...zašto se treseš?»
«Da-li-vi-shvatate-šta-će-se-upravo-dogoditi?Mi-svi-ćemo-za-manje-od-pola-sata-vidjeti-Beatlese!Kužite?!Kužite li to,moroni jedni?» -Dodala sam jer su me blijedo gledali,a onda se James javio,dovoljno glasno da ga svi čuju.
«Sad je tek potpuno pukla.»
«Nisam...nisam pukla,kako si se udostojio da primjetiš,nego mi je jednostavno upravo došlo u glavu da idemo vidjeti BEATLESE!!!»
«Lily,dušo,upravo to ti mi govorimo otkako smo došli po tebe.» Odgovorio mi je Sirius tonom kakvim bi neko razgovara sa retardiranim djetetom.
«Da,Lily,idemo vidjeti Beatlese.Hajde,treba da uđemo.»
Nakon male(dobro,ogromne) gužve na ulazu (neke ženske osobe su zakrčile put urlajući,a nisu imale karte),uspjeli smo proći kraj zaštitara.
Banuli smo u ogromnu dvoranu.
Instrumenti su bili postavljeni na bini,i sve je bilo obasjano blještavim svjetlom.
Remus me povukao za sobom.
«Hajde Lily,stani tu ispred da vidiš bolje.»
Nasmiješila sam mu se,i učinilo mi se da je Jamesovo lice u tom trenutku nekako otvrdlo.
Ali onda su se svjetla ugasila.

O moj Bože...počinje!

**********
P.S.
http://haley-forever23.blogspot.com
želim mnogo komentara!!!

18.09.2007. u 18:34
° 15 thoughts of the world ° Print ° # °

Life`s good

Probudila sam se rano.U zoru.Izlazak sunca je bio pomračen snijegom i maglom koja se u spiralama dizala iznad hladnog Londona.

Badnjak je.

Sutra je Božić.A ništa se ne dešava.Mama i tata još uvijek spavaju,čujem tatino hrkanje u drugoj sobi.Tiho je,mirno.Ništa se ne čuje.

Tap-tap-tap.

Polako sam ustala sa kreveta.Gramofon je nepomično stojao,kao prikaza u vremenu,dok ga je jedna slabašna sunčeva zraka obasjavala.Izašla sam iz sobe,pokušavajući da se što manje krećem.Međutim,to mi nije uspjelo.Šeprtlja kakva već jesam,spotaknula sam se na zadnjem stepeniku,poskliznula se i pala.Tipično.Kroz glavu su mi prošle Siriusove riječi.

«Eh Lily,ljudi hodaju po Mjesecu,a ti ne možeš po Zemlji.»

Polako sam ustala i krenula do kuhinje.Pred očima su mi iskrsavale slike nasmijanih lica mojih prijatelja.

Sirius...Remus...Regina...Christine...James...pa i Peter...
Šta bih dala da ste sada ovdije...

Otvorila sam frižider da uzmem mlijeko,kada sam začula glas iza sebe.

«Dobro jutro...sestrice.»
Petunija.
«Oh...Dobro jutro.Nisam znala da si budna.»
«Da...E,pa sad smo obje budne.Zar princezici nije dobro ovdije,možda ne može bez svog...dvorca?»
«Ne...lijepo mi je ovdije.Bilo bi još ljepše kada bi ti bila malo ljubaznija.»
«Oo...a zašto bih?To nije potrebno.Ionako se viđamo samo na dva mjeseca godišnje.Ostalo vrijeme ti provodiš sa onim tvojim...nakazama u onoj ško...»
«Ne-vrijeđaj-moje-prijatelje.» Procijedila sam kroz zube.
«Oho-ho,znači bebici se to ne sviđa?Misliš da si superiornija od mene,samo zato što imaš taj...defekt?E pa nisi,nikada nećeš biti poput mene.»
«Petunija...ja ne želim biti poput tebe.Ne znam zašto si tako ogorčena.Ja ti nikada nisam ništa loše učinila,pobogu,sestre smo!»
«Ne,mi nismo sestre.Ja sam normalna,a ti...»
«Ako normalno znači prihvatanje ljudi onakvih kakvi jesu,sa svim njihovim manama,vrlinama i...posebnostima koje nisu mane nego dar...onda mi se čini da je situacija malo drugačija nego onakva kakvom je ti predstavljaš.»
Okrenula se i otišla.Ostala sam sama sjediti u kuhinji.

***
«Pa djeco,šta ćete danas raditi?Imate li nekih planova?» Upitala je mama za doručkom koji sam joj pomogla spremiti.
Petunija se javila.
«Idem sa prijateljima večeras negdje.Sutra ću vjerovatno biti kod kuće.»
«Tako i treba.A ti Lily,imaš li ti neke planove?»
«Ne znam tata.Možda Regina dođe do mene,ili tako nešto.»
«Mama i ja večeras idemo kod nekih prijatelja na večeru.Ostavićemo ti ključ,pa ako budeš htjela da izađeš sa Reginom,ostavi ključ u drugu saksiju s lijeva.»
«Uuu...najs» Nasmijala sam se maminoj ideji.Poslije doručka sam se dosađivala.Poslije ručka sam se dosađivala,pa sam malo pomogla maminu sređivanju kuće.Bilo je to pravo osvježenje,jer u Hogwartsu ništa ne moramo sami da radimo,većinu urade kućni vilenjaci.A onda,dok smo sjedili u dnevnoj sobi i gledali Božićnu priču po dvijehiljaditi put,zvono na vratima je zazvonilo.Svi smo se trgli.
«Očekujete li nekog?» Upitala sam.
Petunija je strčala niz stepenice.
«Možda je Vernon.» Okrenula sam očima.
Zvono je još jednom zazvonilo,i mama je otišla da otvori.Nakon otprilike trideset sekundi čula sam poznat,duboki glas na vratima,koji je govorio:
«...Da,gospođo Evans,zbilja mi je drago što sam vas upoznao.» a zatim se jedan lepršavi ženski glas ubacio:
«Lily nam je mnogo pričala o vama,a vidjeli smo samo vašu sliku,jer je ona drži u spavaonici.Zbilja ste ljepši nego na slici.Sad vidimo na koga Lily ima tako lijepe oči.»
Skočila sam sa kauča,jer nisam mogla da vjerujem.

Ovo nije istina.

«Pa hvala vam djeco.Uđite,hajde,slobodno uđite.»
Odjednom,dnevni boravak se napunio,i to ni manje ni više nego mojim prijateljima.Nisam više mogla da izdržim,pa sam se samo zavrištala.

«Regina?Christine?James?Sirius?Remuse!Otkud vi ovdije?» Bacila sam mu se u zagrljaj.
«Pa,znali smo da ćeš biti sama i da ćeš se povući u sebe,pa smo te odlučili iznenaditi.»
Izgrlila sam ih sve redom,jer mi je bilo tako drago što ih vidim.Mama i tata su zbunjeno stojali,a ja sam shvatila da ih nisam predstavila.
«Mama,tata...Ovo su moji prijatelji.»
Mama ih je sve redom izgrlila i izljubila,a ja sam samo stajala tamo i smiješila se.Nisam mogla vjerovati da su mi se želje ostvarile.

Oni su zbilja tu...

Sjela sam na fotelju,a oni su se nagurali u fotelju.Mama je donijela čaj i keksiće i baš nam je bilo fino,a onda...

«Mama,tata,ja odoh.»
Bila je to Petunija.Pogledala sam ju,ali ona je uporno izbjegavala moj pogled.Mama ju je zabrinuto pogledala.
«Zar nećeš upoznati Lilyne prijatelje?»
«Lilyne...ne,hvala,ne bih.Odoh sa Vernonom.Ćao,mama,ćao tata.»
Sledila sam se.Osjećala sam poglede svojih prijatelja na sebi,i znala sam da su zabrinuti,ali nisam se mogla natjerati da podignem pogled.
Srećom,James je jednom u životu bio dovoljno pametan pa je skrenuo temu.
«E Lily,kao što smo ti već rekli,imamo jedno malo iznenađenje za tebe.Budući da večeras nemaš ništa u planu,i budući da ne želiš da se dosađuješ kod kuće,i budući da smo mi ovakvi divni prijatelji kakvi jesmo,odlučili smo da te odvedemo...na koncert Beatlesa večeras!»
«Molim?Beatlesi...večeras???Ja...na njihovom koncertu...O MOJ BOŽEE!!!»
Oni su se samo blentavo smiješili dok sam ja pokušavala da provarim činjenicu da oni mene vode na koncert BEATLESA!I to večeras!Čekaj malo...
«Jel vi to mene zezate?»
«Ne.»
«Aha...Odakle vam karte?»
«Nabavili.» To je bilo popraćeno tihim smijuljenjem.
«Aha...jel imate dovoljno karti?»
«Da,ustvari imamo jednu viška jer Peter nije mogao da ide.Roditelji ga nisu pustili.»
«Aha...Mama,mogu li da idem?»
«Kad počinje koncert,djeco?»
Christine je odgovorila.
«Koncert počinje u 9 sati,a ne znamo kada se završava,jer to su ipak Beatlesi.»
Mama je upitno pogledala u tatu,a on je samo kimnuo glavom.
«U redu.Možete ići.Sada je pola osam,pa bi se ti Lily mogla ići obući,a vi ju pričekajte ovdije.»
Zagrlila sam mamu i tatu.
«Hvala.Stvarno ste najbolji roditelji koji postoje.Hvala.»

Penjala sam se uz stepenice do svoje sobe.Dok sam stajala pred ogledalom,činilo mi se da su i posteri na zidu svjesni onoga što ja osjećam.Kao da se John smiješio nekako šire.Uzela sam ljubičastu majicu.

Idem na koncert Beatlesa...sa svojim prijateljima...sa Jamesom...i neka neko kaže da život nije lijep!

04.09.2007. u 10:18
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

forgive me,what I`ve done...

Nisam otišla na Agnesin sprovod.Nisam mogla...ili nisam željela?

Vratila sam se kući za Božić.Nije to bio neki veseli Božić,ali trebala mi je podrška roditelja.Dok je vlak pristajao na peron 9 3/4,pokušavala sam da se provučem kroz masu,ali na kraju sam odustala i povukla se u jedan kupe da sačekam da svi odu.Odjednom vidjela sam kako se vrata otvaraju i Remus se stvorio kraj mene.

"Lily,ne želim ti ništa govoriti,ali znaj da ću ti poslati barem jedno pismo da vidim kako si.Boli me kad te vidim takvu,ali želim da me se sjetiš,i da znaš da u meni uvijek imaš prijatelja.I...želim te zamoliti da ozmeš ovo."
Pokazao mi je lančić koji je držao u ruci.Na njemu su bila dva privjeska koja su tvorila jedno srce.Na jednoj polovici je pisalo "friends",a na drugoj "forever".Shvatila sam šta želi.Ustala sam i zagrlila ga.Uzela sam ono "forever" i rekla : "Friends..." a on je prošaputao: "...forever."
Izašli smo iz kupea i pomogao mi je sa stvarima.Vidjela sam mamu i tatu kako mi mašu i okrenula se da se pozdravim sa Remusom.
"Pa,vidimo se za 15 dana."
"Čuvaj se,Lily,molim te."
"Hoću...ne brini."
Otišla sam do mame i tate.Mama se smiješila,mada je izgledala zabrinuto,a tata...tata nije bio isti.Smršavio je,ali je i dalje na licu imao onaj dobroćudni,pomalo ironični smiješak.Zagrlili su me oboje,i vidjelo se da im je laknulo što me vide živu.
"Kako si dušo?Previše si mršava,sada idemo kući da fino jedeš.Ne znam čime vas hrane u toj školi."
"Pusti Lily da malo diše.Dođi tati,dušo."
U topila sam se u tatin zagrljaj.Bože,kako su mi samo nedostajali...
"Hajde dušo,sve će biti u redu."
"Aa...ali mama...gdje je Petunija?"
Grč je prešao preko maminog lica.
"On...je sa Vernonom,ali čekat će nas kod kuće."
"Hajdemo,Lily,Elena."
Otišli smo do tatinog auta.Čitavu vožnju do kuće sam ćutala.Mama je prva progovorila.
"Dušo...čuli smo za Agnes.Shvatam da sada ne želiš razgovarati o tome,ali,kada god budeš htjela,tu smo."
"Hvala."
"A ko ti je onaj dečko s kojim si se pozdravljala na peronu?
Vidjela sam da je mama znatiželjna,pa sam se samo nasmiješila.
"Remus,mama...znaš Remusa?Moj najbolji prijatelj od...prve godine?"
"Ah,dobro,dobro."
"Elena,pusti dijete na miru,ne mora tebi sve da kaže.Dušo,reći ćeš tati,zar ne?"
"Ne...smijeh"
Osjećala sam se dobro provodeći vrijeme s roditeljima.Bilo je fino ponovo biti normalan i zaboraviti na brige.
Stigli smo kući.Nedostajala mi je kuća.Mali patuljci koji su stajali u vrtu,i bršljan koji se penje po kući,sve je to bilo tako...normalno da sam se uplašila.
"Hajde,dušo.Imamo palačinke."

Malo kasnije

"Mama,zašto Petunije još nema?"
Odgovor na pitanje sam dobila odmah.Ona je ulazila u kuću i smiješila se,a iza nje se vidio onaj...Vernon kako odlazi.Ušla je i zastala,iznenađena što me vidi.
"Oh...Lily.Nisam znala da si tu."
Vidjela sam mamu kako mahnito vrti glavom,i tatu kako obara pogled.I shvatila sam.
"Niste joj rekli,zar ne?"
"Lily..."
"Jesu,rekli su mi,ali sam zaboravila."Zapanjila me njena hladnoća.

Kako možeš biti tako bezosjećajna...volim te sestrice,trebam te...

"Šta ima za jelo?" Okrenula se i otišla u kuhinju.
Mama mi je prišla.
"Lily,dušo..."
"Ne.Želim biti sama.Molim te pusti me."

Otrčala sam uz stepenice.Ušla sam u svoju sobu i bacila se na krevet.Svuda po zidovima su bili posteri Beatlesa.Paul i John su me gledali i blago se smiješili.

Kad bi barem vi bili ovdje...možda bi me vi razumjeli...

Ustala sam i stavila ploču na gramofon.Tihi zvuk se kotrljao sa ploče,puneći praznine u mojoj duši.Paul je pjevao tekst meni najdraže pjesme...

Yesterday
All my troubles seemed so far away
Now it looks as tought they`re here to stay
Oh I believe in yesterday


Lagano sam pjevušila dok su mi u glavu navirale slike i sjećanja...Sjetila sam se jednog papirića napisanog oblim,lijepim rukopisom skerletno-crvenim mastilom...

Ko li je to napisao...I zašto se Petunija tako ponaša prema meni...zašto nikada nije bila sestra kakvu sam trebala,zašto nije mogla biti moja starija sestra,zašto mi nikada nije pružala podršku...zašto...

Oh I believe in yesterday... Gramofon je i dalje svirao,posteri su se i dalje smiješili...

Utonula sam u dubok san.

Moje prijateljice su mi se smiješile,bile smo na livadi i trčale,slobodne od svih okova,nesputane zemaljskim...Odjednom,nešto me počelo probadati u glavi...Regina i Christine su nestale,a pojavila se Agnes...donja usna joj je krvarila,i gledala je u mene onim praznim pogledom...kao da mi želi reći -Ti si kriva za sve...ti si kriva...- nisam,ne,ne...ne odlazi,volim te...nisam kriva... -jesi...ti si me uništila...sada me nema...- ne,ne,nisam to željela...a onda su se one ponovo pojavile...i bol je postajala nepodnošljiva...
-Ja ću ti pomoći...ja ću ti vratiti prijateljicu...samo mi pomozi...pridruži mi se...-
-Vratit ćeš je...stvarno...-
-Da...samo mi se pridruži...-
-Ali nisam sigurna...-
-Ne pridružiš li mi se,ubit ću te...-
-Ti...ti si zao...ne,ne...neee...-

06.08.2007. u 12:27
° 19 thoughts of the world ° Print ° # °

...your life burns faster...obay your master!

Probudila sam se vrišteći.Spavaćica mi je bila mokra,i tresla sam se.Svojim vriskom sam probudila sve u spavaonici.Christine mi je brzo prišla,dok je Regina otrčala da nađe profesoricu McGonagall.
«Lily,jesi li dobro?»
«Ne...da...ne...neću,nikad...ne želim...ostavi me na miru...»
«Smiri se Lily,to je bio samo san.»
«Te...oči...neću...ne želim...PUSTI ME!!!» Bol mi je razdirala glavu.Nisam bila svjesna ničega.Začula sam McGonagaličin glas.
«Gospođice Evans,jeste li dobro?»
«On...on me želi...želi da mu se pridružim...neću...neću!»
Sledila se na trenutak.Ja nisam znala šta govorim.
«Idemo kod profesora Dumbledorea.Odmah!»
Povukla me iz kreveta.Trčale smo kroz hodnike do vodoriga.
«Zubati frizbi.»
Ušla sam u kabinet.Profesor Dumbledore je polako podigao pogled i vidio da nešto nije u redu.
«Gospođice Evans,šta se desilo?»
«Ja...ja...ne znam...on...oči...»
«Smirite se gospođice Evans.Minerva,otiđi do Madam Pomfrey i kaži joj neka dođe.»
Otišla je.Dumbledore me pogledao onim svojim umirujućim plavim očima.Samo sam počela da pričam.
Dok sam se prisjećala sna vratio mi se onaj strah od tih bezosjećajnih crvenih očiju.Dumbledore je svo vrijeme šutio.Kad sam završila pričanje ustao je od stola.
«Lily,shvatam da je to bio šok za vas.Ali poslušajte me.Ja znam tko je to bio.To je bio onaj koji sam sebe naziva Lord Voldemort.On vas je pokušao pridružiti svojoj družini.I nastavit će pokušavati.Morate mu se pokušati oduprijeti.Zatvarajte svoj um pred njim.Ja nisam siguran zašto vam se to dešava,ali mislim da ćemo uskoro saznati.Vi ste izvanredna vještica,i imate nešto što privlači Lorda Voldemorta.Čuvajte se,dobro,jer onće možda pokušati da vas dobije slatkorječivošću,ili obećanjima.Ali zapamtite,nije zlato sve što sija.To je sve što vam ja mogu reći.Ostalo je na vama.»
«Ali,gospodine...zašto on želi mene?Zašto ja?Po čemu sam ja to posebna?»
«Zbilja ne znam,Lily.Ali saznaću.A kada to učinim,vi ćete biti prva koja će saznati.A sada idite do Madam Pomfrey a onda na spavanje.Odmor vam je potreban,uz sve što se dešava.»

***
sam u spavaonicu.Ona čokolada Madame Pomfrey stvarno daje dobro raspoloženje.Međutim,u spavaonici su me čekala unezvijerena lica.
«Lily,šta se desilo?» Regina se tresla,Christine je izgledala uplašeno.
«Ništa...mala noćna mora,to je sve.» Odjednom se čuo zajedljiv glas sa zadnjeg kreveta.
«Sigurno je poludila...priviđa joj se,možda je skrenula pameću?Tko zna,šta se dešava u toj poremećenoj glavi?» Anna Lee.E sad će da dobije svoje.
«Da li ja tebi nešto rekla?Hmm,da vidimo...Ah,da.NE OBRAĆAJ MI SE!»
«Ti mala poremećena gaduro,radit ću šta hoću!»
«O,ne...nećeš.Ne dok sam ja tu.»
«Hoću...mutnjakušo.» Regina i Christine su se trznula,i prekrile usta.Ja sam se samo nasmijala.
«Koliko ti puta moram reći da me to ne vrijeđa?Nisi vrijedna mojih nerviranja.Ti si samo ljubomorna...jer te James Potter više ne ferma ni 2 %.»
«Sectum...»
«EXPELLIARMUS!»

Pala je na pod.Prišla sam joj,dok su se ostale cure izmicale.

«Svaki put kada pokušaš da me napadneš,desiće ti se nešto ovako.Ne možeš me pobijediti,jača sam od tebe milion puta.Ti jednostavno nisi na mom nivou.Prihvati to.»
Okrenula sam se da se vratim u krevet,kad me je sa leđa pogodila čarolija.

«Petrificus Totalus!» Anna je uzviknula.Pala sam na pod,ali Christine se umiješala i skinula mi čaroliju.
«Kako se usuđuješ da napadaš Lily s leđa?Ti mala kujo,nisi vrijedna truda.To je bilo tako kukavički...»
«Smiri se,Christine.A ti,ako to jopš jednom uradiš,poželjećeš da te nema...»
Oči su mi sijale od bijesa.Anna je ustuknula i vratila se u svoj krevet,a ja sam legla u svoj.U misli su mi došle Dumbledoreove riječi...


_______________
xxx-ko si ti???
_______________

28.07.2007. u 11:33
° 20 thoughts of the world ° Print ° # °

...what have you done now...

Vukao me je kroz hodnike dvorca.Nisam ni pokušala da se opirem,a ionako nisam imala želju nizašta.Bili smo na šestom ili sedmom spratu,kada je najzad stao preko puta one tapiserije gdje torolovi mlate Barnabu Blesavog.Ko mu je kriv kad je htio da ih uči da plešu balet.lud
Pogledala sam na zid i nije bilo ničega.Pogledala sam u Remusa ali on se koncentrisao na nešto.Vratila sam pogleda na zid,a tamo su bila vrata.Vrata???Odakle vrata na zidu na kojemu prije 3 sekunde nije bilo ničega osim zida kojem je očajno trebalo ličenje???Otvorila sam usta da nešto kažem,ali Remus je samo promrmljao «Poslije.» i uveo me unutra.

Ušla sam u tu sobu.Prvo što sam primjetila bili su ružičasti,meki,udobni,zauzeti naslonjači.Zauzeti?Mozak mi stvarno ne radi ovih dana.
«Ćao Lily.» Zaorilo se.Christine,Regina,Sirius,James i Peter su sjedili oko vatre.
«E dobro,sad kad smo svi tu mislim da dugujemo Lily malo objašnjenje.»
«Ne bih se mogla više složiti sa tobom,dragi moj Siriuse.» Naklonio mi se sa smiješkom,ali sam vidjela da su svi oni ozbiljni.
«Lily,molim te sjedni.» Sjela sam.
«Razlog zbog kojeg smo te pozvali ovamo je to što zbilja mislimo da nisi uredu.Ponašaš se čudno ovih dana,a James nam je pomogao da razjasnimo dio tvog problema.» Ošinula sam ga pogledom.Remus je nastavio priča.
«Znamo da ti nedostaje Agnes.Svima nam nedostaje.Ali ne možeš dopustiti da te to promjeni,da ti to okupira čitav život.Moraš nastaviti dalje,koliko god ti se to sad teško činilo.Ona bi tako željela,vjeruj mi.»
U prvom trenutku nisam znala šta da kažem.Onda sam počela vrištati.
«Vi nemate pojma kako je meni.Ona nije bila vaša najbolja prijateljica 4 godine.ONA ME JE JEDINA PRIHVATILAKADA SU ME DRUGI ODBACIVALI JER SAM BILA DRUGAČIJA!ONA JE JEDINA VJEROVALA U MENE KAD NI JA NISAM VJEROVALA U SEBE,I ONA MI JE UVIJEK POMAGALA!I KAKO SE USUĐUJETE DA MI GOVORITE DA NASTAVIM SA SVOJIM ŽIVOTOM?NEĆU DA NASTAVIM!HOĆU DA PRESTANE,DA PRESTANE DA BOLI...» Raznijela sam najbliži stolić u zrak.Svi su se odmakli.
«I ONA SE POSVAĐALA SA MNOM 2 NJESECA PRIJE NEGO ŠTO JE UBIJENA!KAKO MISLITE DA SE OSJEĆAM?A VI SAMO TU SJEDITE,SAMO SE GLUPAVO SMIJEŠITE I GOVORITE MI DA NASTAVIM DALJE...E PA NEĆU!!!» Sad sam već plakala.Nisam mogla više,plakala sam tako,ne znam koliko...Minutima,satima...Ali i to je prestalo.Kada sam napokon podigla pogled,vidjela sam da svi gledaju u mene sa... razumjevanjem.I tada sam shvatila da koliko god mi se nešto činilo teško,i bolno,da uvijek na kraju dana imam svoje prijatelje,i da će me oni podržati,bez obzira na sve.Nasmiješila sam se.
«Sad mi je bolje.»
Činilo se kao da im je pao kamen sa srca.A onda mi je palo nešto na pamet.
«Haj,James,reci onoj svojoj,ehm,curi da mi se više nikada ne obrati,inače ću joj spržiti njenu finu kosicu.»
Remus se nasmijao.
«Ne znam šta ti je ona uradila,ali ne sumnjam u tvoju ozbiljnost.Trebali ste vidjeti maloprije Lilynu čaroliju levitacije.Jadna Anna nije znala šta je snašlo.»
Smijeh,smijeh...

***

Vrijeme za spavanje.Zaspala sam čim sam dotakla krevet.

Stajala sam na nekoj planini u bijeloj haljini.Bila sam u sredini nekog kruga.Oko mene ništa,samo tama.A onda plamen poče gorjeti svuda oko mene.Bježala sam,ali se nisam mogla sakriti.Odjednom crvene oči se pojaviše.Zle,izopačene,neprirodnecrvene oči...Jedva oči nekog ljudskog bića.Pokušala sam se odbraniti od tog pogleda,ali strašno me zabolilo...Odlazi...Odlazi i ne vraćaj se...Hladan smijeh mi je zaparao uši...Ti ćeš biti moja...pridruži mi se...i imaćeš što god poželiš...sve.....Ali ti si zao...ne želim to...Oh da,hoćeš...Ono što najviše želiš biće tvoje...Samo mi se pridruži...NEEE!!!

25.07.2007. u 10:42
° 9 thoughts of the world ° Print ° # °

...demons...

Vratila sam se u spavaonicu.Obukla sam se na brzinu i sišla na ručak.Časovi su otkazani na neodređeno vrijeme,tako mi je rekla Regina.Sišla sam stepenice,a nikoga nije bilo u Društvenoj.Ili ipak...

"Oh,draga Lily...upravo sam tebe čekala." Anna.
"Zašto?"
"Pa zar ne znaš?Pa mislim da je dovoljno to što si se onako...razvratno grlila sa mojim dečkom u spavaonici." Hoćeš svađu?Dobro.
"Pa ne znam,čini mi se da je on ipak došao kod mene,a ne obratno.Ili nisi to primjetila?On je bio u mom krevetu,a ne ja u njegovom."
Lecnula se.Možda sam ipak malo pretjerala.
"Ali to ne mora ništa da znači,zar ne,Annice?"
Morala sam da se iskalim na nekome.Žao mi je Anna,ali...
"Ti mala gaduro!Znala sam da ti se on sviđa,misliš da nisam primjetila kako ga gledaš..." Prekinula sam je.
"Maloprije si rekla da on mene gleda...zar ne?"
"Ali vidjela sam kako se REmus ponaša kada je s tobom.Kako mu se umiljavaš,i kako praviš one nedužne face..."
"Zar je to sve što možeš smisliti?" Nasmijala sam se hladnim smijehom. "Ne znam zašto su te uopšte stavili u Gryffindor,zapravo ne znam zašto si uopće u ovoj školi?Ovdje bi trebalo da budu izvanredni čarobnjaci,oni posebni.Ti nisi posebna,nimalo,sem ako posebnošću nazivaš nesposobnost za normalnu konverzaciju.Ako je to sve što tvoj jadni um može da smisli,onda ne treba da pričamo više.Ne bavim se nižim bićima." Ups.Pretjerala.Ali stvarno.Opet je progovorila,a glas joj je podrhtavao.Međutim,kako je govorila,sve je više dobijala na jačini.
"Ti...mutnjakušo.Nikad nećeš biti vrijedna mene...ni njega.On i ja smo čistokrvni čarobnjaci,a ti...ti si samo jedna obična bezjakinja."
Nasmijala sam se.To ju je iznenadilo.
"Misliš da me povrijeđuješ s tim?To me se ne tiče,takva maloumna vrijeđanja me se uopšte ne dotiču.To samo pokazuje na kakvom je niskom stupnju razvoja tvoj mozak."
Ustuknula je.Znala sam da sam pretjerala,ali nije me bilo briga.Rekla je ono o Agnes...ne može to tako.Neće proći nekažnjeno.Ponovo je progovorila.Nije trebala.
"Oh,pa sigurna sam da je i tvoja mila prijateljica Agnes isto tako mislila.Rekla mi je to,znaš,prije nego što je umrla.Rekla je da samo misliš na sebe,i da si je zanemarivala.I da je najvažnije bilo to šta gospođica Lily,prefektica i najbolja učenica na godini misli i želi."
Nasmijala se na sav glas.Osjetila sam da u meni nešto vri.Sve ono što sam potiskivala većneko vrijeme je izbilo na površinu.Osjetila sam kako se hladim.Anna je to primjetila i ustuknula je.U očima sam joj vidjela strah.

"Levicorpus!"
"Prote..."

Nisam joj dopustila da završi rečenicu.Zaurlala sam.

"NEMOJ DA SE USUDIŠ DA IKADA VIŠE SPOMENEŠ AGNES!MISLIŠ DA SI FINA,DOBRA?E PA NISI!NE ZNAM ZAŠTO TE JE RAZREDBENI KLOBUK UOPĆE STAVIO U GRYFFINDOR?!?TI SI SRAMOTA ZA NAŠ DOM,TI SI SRAMOTA ZA ČAROBNJAČKI SVIJET!IMAŠ LI TI SRCE ILI DUŠU,UOPŠTE?"
"S-spusti me...molim te."
"Lily,šta to radiš?Spusti je!"
Remus.Spustila sam Annu.Sjela je na fotelju,pokušvajući da se oporavi.Stajala sam tamo i tresla sam se od bijesa.

"Ako još jednom u svom životu spomeneš Agnes,ili mene,začaraću te takvom kletvom da ti ni Sveti Mungo neće pomoći.Ne želim da mi se obratiš ikada više u životu,da li je to jasno?"
Govorila sam tihim,ubilačkim glasom.Naravno da je bilo jasno.I Remus je ustuknuo,a onda me je uhvatio za ruku.

"Hajdemo,Lily.Moram razgovarati s tobom."

24.07.2007. u 10:41
° 5 thoughts of the world ° Print ° # °

...this is how you remind me of who I really am...

Sljedeće jutro ne znam kad sam se probudila,niti kad sam zaspala.Nisam znala koliko je sati,ali sam primjetila da je sunce visoko odskočilo.Nikog nije bilo u spavaonici.Nisam željela sići dolje,nisam željela znati,prihvatiti da nje više nema...
Takve su me misli morile,ali odgurivala sam ih.Nisam ih željela prihvatiti,ili o njima razmišljati...bar ne još.Čula sam zvuk vrata,i brozo sam se okrenula pravivši se kao da spavam.
«Daj Lily,ne možeš meni folirati,vidio sam te?»
«James?Kako si ušao?Vama je zabranjeno...»
«Misliš da ne bih našao načina da uđem?Htio sam vidjeti kako si.»
«Dobro.»
«Daaj,znam da nisi dobro.Niko od nas nije dobro u ovakvoj situaciji.Ne moraš meni lagati.»
«James...osjećam se grozno.Saznanje da ona više nikad neće biti kraj mene,da više nikada neću vidjeti njen lik,da više nikad neću čuti njen glas...Ja to ne mogu.»
Zaplakala sam.Gorke suze su mi se slivale niz obraze,mogla sam ih osjetiti.On me samo zagrlio,i ne znam koliko smo dugo ostali tako.Sate,minute...mogla sam osjetiti njegova dah na svom tjemenu,i drhtala sam.Da li od tuge...ili uzbuđenja.

Što bi se desilo da me sad poljubi?Da jednostavno spusti svoje usne na moje...želim to,želim da me poljubi,želim to...ali ne,Agnes je...moraš misliti na nju,tako si sebična,uvijek misliš samo na sebe...ali jedan poljubac ne može škoditi..zeboga,on se zabavlja sa Annom...ali ona sada nije tu...došao je kod mene...ne kod nje...ali ti njega ne podnosiš,sjećaš se...ali želim da me poljubi...želim to...

Neko je stajao iznad mog kreveta.
«James,što ti radiš ovdije?» Ups.Anna.
«Ovaj,pa znaš,ništa...ovaj,došao sam...Lily...znaš?» Pomalo je nesigurno upitao.
«Ne,ne znam.Sada će mo ti i ja da porazgovaramo.Silazi dole.»
«Ali možda ima nekog u Društvenoj?» Upitao je,sa jedva primjetnom nadom u glasu.
«Ne nema,Dumbledore drži govor,svi su tamo,ali očigledno ne baš svi...»
Izvukla ga je iz spavaonice.Nisam mogla odoljeti,otišla sam prisluškivati.Ali,to mi nije bilo potrebno jer je Anna...urlala.

«DAKLE,ZBOG NJE SI MOGAO DA DOĐEŠ GORE,JE LI?A ZBOG MENE NIKAD!MISLIŠ DA NISAM PRIMJETILA KAKO JE GLEDAŠ SVAKI ČAS?I JOŠ STE BILI ONAKO NA KREVETU,PA DAJ MOLIM TE MI RECI SAMO DA NEMAŠ NIŠTA SA TOM MALOM GLUPAČOM???»
James je nešto promrmljao.
«NEKA ME ČUJE,I TREBA DA ME ČUJE!I BAŠ ME BRIGA ZA TU NJENU PRIJATELJICU,IONAKO SU OBJE BILE GLUPE,DOBILA JE ŠTO JE ZASLUŽILA...»
«Ne,Anna,ne mogu ti dopustiti da tako blatiš Agnes.Kako se samo usuđuješ da kažeš tako nešto?Lily je teško,i ja želim da budem tu za nju.Ako ne možeš to da shvatiš,onda je među nama gotovo.Zbogom.» I okrenuo se i prošao kroz portret,ostavivši iza sebe zabezeknutu Annu,i mene,polu tužnu,a napola opet...sretnu.

________________
ovo mi je posljednji post za neko vrijeme,jer idem negdje bogu iza nogu,in a middle of nowhere....Emma Slytherin,ako želiš da se čitamo,stavi chat box,jer ja ne mogu ostavljat jeb...komentare,a ja ću te sda stavit u linkove.Pure Maiden...obavještavaj me za postove...i još jednom...ne mogu ostavljat komentare jer mi je net smeće,a komp kanta...
________________

06.07.2007. u 22:01
° 5 thoughts of the world ° Print ° # °

...dont fear the reaper...

Trčeći smo stigli do zamka.Remus je gurnuo vrata i utrčali smo unutra.Iz Velike dvorane suz upravo u tom trenutku istrčavali Christine,Regina,Sirius i James,a malo iza njih je trčao Peter.
«Što se dogodilo?» upitao je Sirius.
«Ne znam,mi smo bili napolju.Odakle je došao vrisak?»
«Sa trećeg sprata.»
«Požurimo» reče Remus zadihano.
Trčali smo uz stepenice sa isukanim štapićima.Mnoge znatiželjne glave su provirivale,ali smo ih Remus i ja vraćali u učionice.Stigli smo u hodnik na trećem spratu.James je bio ispred mene,i naglo se zaustavio.Zateturala sam se,i Peter me pridržao.James mi je pružio ruku i rekao:
«Bolje da ovo ne gledaš,Lily.»
«Ne,ne,moram.Što je bilo?Šta se dešava?»
«Ne,Lily,ništa,samo mislimo da je bolje da ne vidiš ovo.» Pridružio mu se i Sirius.
«Ne,ne,pustite,me,želim to da vidim!» Otrgnula sam se od Jamesa,i pogledala naprijed.Dočekao me strahovit prizor.
Agnes je ležala na podu,užasno izobličenog lica.Nije se micala,a oči su joj bile širom otvorene.Gledala je pravo u mene,kao da me za nešto optužuje,i kao...da se boji.Krv joj se slivala sam ivice usana,i ruka joj je također krvarila.Dva metra od nje,ležao je njen čarobni štapić.
Sledila sam se.Nisam se mogla pomaknuti.Osjetila sam kako mi se ledi krv u žilama,i kako mi zuji u ušima.

Agnes je mrtva...ne...nemoguće...moja Agnes...moja prijateljica...ne...

Kao iz daljine sam čula glas profesora Dumbledorea.
«Molim vas da se odmaknete.Molim vas...» A onda je zaćutao.Stojao je pokraj mene,i tek je vidio Agnes.Nisam se mogla prisiliti da podignem pogled prema njemu.Jednostavno sam gledala u Agnes...
«Svi u svoje spavaonice.Profesori,odvedite učenike u njihove spavaonice.Nakon toga dođite u moj kabinet.Također,želim da vidim sve prefekte u svome kabinetu u roku od 10 minuta.Šta čekate,krenite!»
Dumbledore je bio uzrujan.U glasu mu se osjetila vatra,i...prezir.
«Gospođice Evans,idite u moj kabinet.» Dumbledore je zvučao kao da moli.

Ne,ne,neću...ti starče...ne želim...ona mi je bila prijateljica,ne želim je ostaviti...ona nije mrtva,ne,ne...to nije istina,tp je sve laž,sve...ona će se probuditi,ustati,nasmiješiti se i zagrliti me,i reći da je sve laž...ne...lažete,lažete...svi vi lažete...sve je laž...

Nisam se micala.Kraj mene,Christine i Regina su tiho plakale.Neko me zagrlio,i tiho rekao:
«Hajdemo Lily.Polako.Dumbledore će sve riješiti.Ne brini se.»
Pošla sam s njim.Hodala sam hodnicima,a ništa nisam shvatala.Sve oko mene je bilo nestvarno,sve boje su se pomiješale,sve se stopilo u jednu nestvarnu mješavinu boja i zvukova.Taj zaštitnički zagrljaj...
Nisam mogla da podignem pogled.Nisam to željela.Probudiću se iz ovoga,iz ove grozne noćne more,i sve će biti kao prije.Slike prošlosti su mi sijevale pred očima...

Ja,Regina i Agnes,sjedimo pored jezera i smijemo se Agnesinim plavim ušima,koje su postale takve upotrebom neke čarolije...
Ja i Agnes pričamo na Čarolijama,i ona slučajno podigne mene u zrak...
Naš prvi susret,u vlaku za Hogwarts...Ponudila mi je sličicu iz čokoladnih žabica,i odmah smo se sprijateljila...
Ona tako bučna,a ja tako tiha...
Agnesin široki osmijeh,njen veseli glas...
Agnesina beživotna ruka,i njege prodorne,beživotne smeđe oči gledaju u mene sa krivnjom...i strahom...


«Koja je lozinka?»
«Zubati frizbi.»
Vodorige su se otvorile i napravile prolaz u Dumbledoreov kabinet.Onaj neko me još uvijek držao.Nisam mogla napraviti ni korak sama.Dumbledore se pojavio na vratima.
«Oprostite,profesore,ja znam da ne bih trebao biti ovdje,ali morao sam dopratiti Lily,nije mogla sama.Ali ja ću otići.»
«Nema potrebe,gospodine Potter.Samo stanite iza vrata,moramo sačekati da ostali prefekti dođu.»
Nisam podizala pogled.Čula sam korake oko sebe,i nakon nekog vremena došli su svi prefekti.Narcissa Black i Malcolm O`Connor za Slytherin.Laura Boney i Frederick Boden za Rewenclaw.Merry Atkins i Peter Lemongrass za Hufflepuff.Ja i Remus za Gryffindor.
«Sada kad smo svi tu,možemo početi.Večeras se desilo ubojstvo u Hogwartsu.Ovo je nečuveni čin,koji nas je sve veoma pogodio.Želim da vam kažem,da moramo ostati mirni,da moramo ostati složni.Jer sloga je upravo ono što nama sada treba.Moramo djeklovati zajedno ako želimo savladati ovu sijenku koja se nadvila nad nama.Sijenku koja samu sebe naziva...Lord Voldemort
Reakcija je bila očekivana.Sve cure,osim mene,koja nisam imala snage ni za šta,su naglo uzdahnule i prekrile usta rukama.Dečki su sjeli uspravnije.Reakcija je izostala samo kod Narcisse i Malcolma,koji su djelovalin potpuno ravnodušno.
«To je sve što ću vam reći večeras.Ništa više vam ne mogu,i trenutačno ne želim reći.Sada vas molim da se vratite u svoje spavaonice,i pokušate odspavati barem malo.Za vaše dobro.Znam da je opvo bio veliki šok za sve,pogotovo za neke koji su bili posebno bliski sa Agnes Withacker.A sada idite na spavanje.Laku noć.»
Znala sam da misli na mene,ali nisam se mogla pomaknuti,jednostavno nisam imala snage.James mi je prišao,i pomogao mi da ustanem.Sačekali smo dok ostali izađu.
«Želio sam razgovarati sa vama večeras,gospođice Evans,ali vidim da je ovo za vas bio popriličan šok,pa ćemo naš razgovor odgoditi na neodređeno vrijeme.Gospodine Potteru i Gospodine Lupin,pobrinite se za nju.Laka vam noć.»

Krenuli smo prema kuli.Debela Dama na ulazu nas je zapitkivala mnoge stvari,ali Remus je samo odmahnuo rukom.Ušli smo unutra.Svi su bili budni,i čekali nas.Željeli su da znaju šta se događa.
«Lily,znam da nemaš snage za ovo,zato idi u spavaonicu.Ja i Remus ćemo sve srediti.Christine će ti pomoći.Laku noć...»
James me doveo do Christine.Pošle smo gore.Znale smo da ne trebamo pričati,nismo željele pričati...nismo mogle pričati.U spavaonici su već bile Anna i Regina.Sjela sam na svoj krevet.Vani su sjale zvijezde i njigova svijetlost je obasjavala je Agnesin prazan krevet.
Kao po komandi,sve četiri smo zajecale...

So close no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
And nothing else matters



_______________________
poruka za Lovru:
komp mi je sranje i neće da ostavlja fuckin` komentare.Sve što te zanima možeš me pitati,a ja ću ti odgovarati u postovima.CD od WT je divan.Napravila sam mu čak i dekicu da mu ne bude hladno.Pokrivam ga svako veče.rofl
A što se tiče hrčka,ne daj se,proći će to.Vjerovatno mu je bolje tamo nego ovdije(svugdje je bolje nego ovdje) smijeh
pozdravnut
_______________________

02.07.2007. u 12:04
° 3 thoughts of the world ° Print ° # °

...fairytale gone bad...

Sljedeće jutro sam se probudila vrlo rano,sa neugodnim osjećajem u stomaku.Nisam spavala čitavu noć,jer nisam znala šta da radim.Pogledala sam oko sebe u spavaonici,a Christine,Agnes,Regina i Anna su još spavale.Brzo sam se obukla i sišla u Gryffindorsku društvenu prostoriju.Sjela sam u naslonjač kraj kamina i posmatrala vatru.

Kako to nisam ranije shvatila?Već pet godina se družim sa njim,i tek sad sam to shvatila...Da li Dumbledore to zna?Vjerojatno neer dvojim da bi dopusti Remusu da se školuje da zna...A možda i nije tako?Dumbledore pruža ljudima šansu,pa možda ju je svjesno pružio i Remusu...Do sada se nije dogodilo ništa loše,pa valjda Dumbledore drži sve pod kontrolom...Oh,Bože,što da radim?Da kažem Remusu da znam?Ili ne?Da,reći ću mu,moram,ne mogu to držati za sebe...Ali zašto mi se nije povjerio?Zar mi ne vjeruje?Zar mi stvarno...ne vjeruje?

Čula sam žamor na spratu.Nisam htjela susresti nikoga,pa sam prošla kroz portret i krenula prošetati prije doručka.Krenula sam hona sedmom spratu i razmišljala.Nakon 10 minuta sam krenula na doručak.Prošla sam pored Slytherinskog stola,dok su me Bellatrix i Narcissa Black gledale sa mržnjom,i produžila do Christine.Remus mi je mahnuo,ali ja sam samo skrenula pogled.Krajičkom oka sam ga pogledala,ponovo,i vidjela da izgleda zbunjeno,ali nisam se mogla prisiliti da mu išta kažem...ne još.Christine me je čudno gledala,ali sam samo odmahnula rukom,jer nisam željela odgovarati ni na čija pitanja.Namazala sam tost,kad su uletjele sove.Jedna školska kukuvija je sletjela baš ispred mene,obarajući krčag sa mlijekom.Odmotala sam mali pergament sa njene noge,dala joj dva knuta i sova je odletjela.Razmotala sam pergament,i vidjela da je to opet onaj rukopis.Opet sam dobila pismo napisano skerletnim mastilom,a ovaj put je pisalo:

«The wind of change
Blows straight into the face of time
Like a storm wind that will ring the freedom bell
For peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say»


Ustala sam od stola.Christine,je zaustila da nešto kaže,ali ja je nisam slušla.James je izbjegavao da me pogleda.Remus je izgledao zbunjeno.Došla sam do njega.

«Remuse,moramo razgovarati.Hitno je.»
«Dobro,ali...propustit ćemo Povijest Magije.Mislim,znaš...»
«Ovo je važnije,vjeruj mi,hitno je. Radi se o...onome o čemu smo jučer pričali.»
Sijenka mu je preletila preko lica,ali se nasmiješio. «Naravno.James će nas pokrivati,zar ne?» Upitno ga je pogledao,na šta je ovaj samo kimnuo glavom.
«Hajdemo onda.»
Izašli smo iz velike sale. «Pa,reci mi Lily,što je bilo?»
«Ne ovdije.Hajdemo do jezera.»

Bilo je hladno,a bukva kraj jezera je izgubila skoro svo lišće.Ostala su još dva lista.Sjeli smo.
«Lily,već postajem nestrpljiv.Reci mi o čemu se radi.»
«Remuse,ja...Sve sam shvatila.Jučer.»
Zbunio se.
«O čemu pričaš?»
«Ja...mislim...da..d-da si ti...vukodlak.» Tiho sam zajecala,nisam mogla suzdržati suze.On je skrenuo pogled.
«Neću poricati,Lily.Jesam.Vukodlak sam.Nadam se da to neće promijeniti naš odnos.Ali,shvatiću te ako se ne želiš družiti sa mnom.»
«Ma daj.Neću te ostaviti zbog toga.Ne brini,neću.Samo...da li Dumbledore zna?»
«Naravno da zna.On me je pozvao ovdije,pružio mi šansu.Na tome sam mu vječno zahvalan.»
«A-a-ali,gdje ideš kad su...p-preobražaji?» Nisam mogla prestati plakati,ne znam zašto.On je vidio da sam potresena,i zagrlio me nježno.
«U Vrištavu daščaru.Tada se sklonim tamo,a dolazim tunelom ispod Mlatarajuće vrbe.Tako sam i ja,i svi ostali sigurni.»
I dalje sam plakala.List je opao sa drveta i vjetar ga je odnio na staklastu površinu jezera.Tda sam odlučila.
«Remuse,uvijek m-m-možeš računati na mene.Šta god ti treba,ne ustručavaj se da pitaš.Bez obzira n-na sve to,uvijek ću ti biti p-p-prijateljica.»
Pogledao me je zahvalno.Vidjela sam da je duboko dirnut.
«Hajdemo,trebali bismo krenuti.Binns vjerojatno nije sretan.»
Nasmiješila sam se.
«Pa ne bih ni ja bila,da mi dvoje najboljih učenika izost...»
Moju rečenicu je prekinuo zaglušujući vrisak koji je dopirao iz dvorca.Pogledala sam Remusa,i potrčali smo prema školi sa podignutim štapićima,dok je iza nas vjetar nosio posljednji list sa stare bukve...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

_______________
poruka za Lovru:
idem u Sloveniju na 12 dana pa neću moći pisati.Dok se ja ne vratim,ti pročitaj sve ostale postove.Kada se vratim,popraviću ono da mogu komentirat.
Aleksandra.
wave
_______________

18.06.2007. u 12:04
° 9 thoughts of the world ° Print ° # °

...

novi post sutra...
sad mi mrsko pisat... (njami)
lovro,pozz za tebe...
rofl
kisskissbangbang

17.06.2007. u 21:32
° 6 thoughts of the world ° Print ° # °

...wind of change...

Ponedjeljak.Grozno.Nakon lijepe nedjelje i lumpovanja u Društvenoj(pobjeda u Metloboju,James junak utakmicerolleyes),opet na časove.Stvarno nisam mogla ustati tako rano,ali me Christine nekako jedva dovukla do Velike sale.Doručak je bio izvanredan,samo...
"Christine,da nisi vidjela Remusa?"
"Ne nisam.Vidiš,sad kad razmislim,nisam ga vidjela još od jučer na Preobrazbi.Nije bio sinoć na partyju.Čudno."
"Da,čudno." Uočila sam to jo i prije,ali nisam ništa govorila.Primjetila sam da on nestaje jednom mjesečno...ili možda rjeđe.Otprilike jednom mjesečno.I to obično...oko polovine mjeseca.Pitam se šta se dešava.
"Hej,Lily,eno Remusa,možeš ga pitati šta mu je bilo."Christine me gurkala,pokazujući na vrata Velike dvorane.Potrčala sam prema njemu,mada je on stajao sa Peterom i Jamesom,i naravno,Annom.
"Da,sinoć je bilo baš super.Do kad smo ono ostali Anna?" Govorio je James.Osjetila sam da crvenim.
Zahihotala je.
"Ne znam,zbilja,hihi."

Ma stavi si to tvoje hihi u ...

"Bok,Remuse.Možemo li razgovarati?"
"Naravno Lils."
Sijenka je prešla preko Jamesovog lica,ali umjesto da nešto kaže,on je samo poljubio Annu.Povukla sam Remusa za sobom.Krenuli smo prema Jezeru.Džinovska sipa se praćakala po površini.

"Remuse,primjetila sam da si juče otišao nakon Preobrazbe.Nisi bio ni na večeri,ni na partyju.Želim da mi kažeš zašto te nije bilo.Molim te,vjeruj mi."
Pogledala sam ga malo bolje.Ovako izbliza,bio je veoma blijed,imao je ogromne podočnjake i izgledao je...pa,umorno.Skrenuo je pogled.
"Znaš,moja tetka je bolesna.Svaki mjesec joj idem u posjetu.Eto,ne želim da svi to znaju,pa..."
"Oh...Mislila sam...ma nije važno...Pa,kako ti je sada tetka?"
"Onako,isto kao i uvijek.Ne znam da li si primjetila,ali kasnimo na Napitke."
"Ma nema veze.Slughorn će nam oprostiti.Nema veze."
Požurili smo do tamnica.Čas je počeo prije 10 minuta.
"Lily,draga,Remuse,kasnite 10 minuta."
"Oprostite profesore,mi smo se...zadržali."Osmjehnula sam se,naizgled nelagodno,a on se samo nasmiješio i priprijetio nam prstom.
"Dobro,dobro,shvaćam.Samo nemojte da se to ponovi."Nestašno je namignuo.Sjela sam na svoje mjesto nasmješivši se Remusu,dok je Agnes gledala u stranu,Snape prezrivo otpuhivao a James unezvjereno gledao čas mene čas Remusa.
Pri izlasku iz učionice,vidjela sam Slughorna kako razgovara sa Snapeom.Nisam čula sve što su rekli,ali sjećam se da je Slughorn rekao: "...pun mjesec...da,jučer...sinoć...".Produžila sam dalje.

Toga dana,za ručkom,sova mi je donijela pismo.Bilo je od mame.Pisala je da je tati bolje,I da se ne brinem.Međutim,nju je brinula Petunia.Povjerila mi je da je sve više sa onim Vernonom.On mi je oduvijek bio antipatičan.Jednostavno previše…umišljen. Za to vrijeme,dok sam ja čitala pismo,James,Sirius I Remus su nešto pričali.
“Joj,Lunac,daj opusti se.Ne brini za tvoj…krzneni problemčić.” James se smiješio dok je to izgovarao.
“Daj,James,ušuti.”
“Da,Lunac,ne brini se.Biće sve u redu.” i Sirius je progovorio.Oči su mu bile natečene,i bilo je očigledno da je tek ustao.Pogledao je prema meni i nasmiješio se.
“Sinoć sam ostaop do kasno…ma,znaš kako je,ne?” Trznuo je glavom prema stolu Rewenclava,gdje se Laura Boney upravo naglas smijala sa svojim prijateljicama.Osjetila sam blagi uzdah sa svoja lijeve strane,ali Christinino lice bilo je posve bezizražajno,osim što je malo jače udadala pržene krompire.Otvorila sam usta da nešto kažem,kad se Anna uvalila Jamesu u krilo i zagrlila ga oko vrata.

Šta si ona umišlja…glupača…ružna je…neka ga ostavi na miru…

Demonstrativno sam ustala od stola,i krenula prma izrazu.U sljedećem trenutku,Sirius mi se pridružio.
“Naporni su mi.Isto kao i tebi,ne Lily?”
“Ne,nego…nisam više gladna.”
“Da…ni ja.Ej,eno Laure,odoh.Vidimo se.”
Polako sam hodala do biblioteke.Madame Pince je vrebala kao lešinar iza polica o knjigama.Uzela sam Magična bića i njihove potrebe i čitala u tišini.

Zašto je James sa Annom?Šta vidi na njoj,za ime Boga?Ružna je…i glupa…i…

“Vukodlaci se preobražavaju jednom mjesečno,i to u vrijeme punog mjeseca.Preobrazbe su bolne.Tada im se…”

I uostalom,zašto je tako grozan prema meni,i zašto se ja opterećujem sa time?Ako je želi,neka budu zajedno,ionako su zaslužili jedno drugo…

“…produbljuje nagon za krvlju,i ujedaju sve ljude koji im se nađu na putu.Obloženi su krznom,i glasaju se posebnim urlikom koji razumiju samo pripadnici njihove vrste.Nakon preobrazbe…”

I ne zanima me šta oni rade,tako su odvratni sa onim ljubljenjem svuda naokolo,muka mi je od njih…

“…često su umorni,ispijeni,imaju podočnjake.”

Remus je u pravu,treba da nastavim sa svojim životom,šta me briga za Jamesa…

Remus...James...krzneni problemčić…

Vukodlaci imaju krzno.

Profesor Slughorn je rekao Snapeu da je sinoć bio pun mjesec.

“…Vukodlaci se probražavaju samo u vrijeme punog mjeseca…”

Remus je izgledao …ispijeno…jutros…

“Često su umorni,imaju podočnjake…”

O moj Bože.

Remus je vukodlak!!!
***

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


07.06.2007. u 16:17
° 10 thoughts of the world ° Print ° # °

Love is in the air...

Dobila sam kaznu.Ja,Lily Evans,dobila sam kaznu.Ja,Lily Evans,koja NIKADA NE DOBIVA KAZNU!!!Nevjerovatno.Ne mogu da vjerujem.Ali nisam jedina.O ne.Također su ju dobili Christine,Sirius i James.I to zato što su njih dvojica bacali smrdobombice i pogodili Filcha.I pošto smo mi bile iza njega,on (onakav glup kakav je) nije prihvatio naše objašnjenje nego nas je sve kaznio.I sada moram laštiti Sobu sa trofejima bez upotrebe magije zajedno sa Siriusom.Pozvali smo kućne vilenjake da to učine (Siriusova ideja),ali ja sam ga nagovorila da ostanemo tamo da Filchu ne bude sumnjivo što smo tako brzo završili.Malo smo pričali.Između ostalog,o Christine.

«Ej Lily trebao sam te nešto pitati.Ona tvoja prijateljica,kako se zove.Clarense,ili tako nekako?»
«Christine.A zašto?Da li ja to osjetim neko dublje zanimanje u tvome glasu?»
«Ma nee...samo pitam,onako.Zbog...ma bezveze.Uostalom,ja hodam sa Laurom.»
Laura Bonny.Rewenclavka.Prefektica.Umišljena.
«Upravo tako.I zato nemoj ništa da pokušavaš sa Christine,jasno?»
«Ok,ok,ne mršti se odmah.Nego,daj da vidimo šta radi James.»
Izvadio je zrcalo.
«A kako to misliš provjeriti sa zrcalom?Možda pogledaš u njega i James se pojavi sa druge strane?»
«Upravo tako.Vidiš,ovo ti je dvostrano zrcalo.Ko god ima drugo,može razgovarati s tobom.Samo treba da glasno izgovoriš njegovo ime.Evo,probaj.Pozovi Jamesa.»
Malo nesigurno sam uzela to zrcalo,i glasno rekla: «James Potter.»
Za otprilike pet sekunda Jamesovo lice pojavilo se na ekranu.Nasmiješio se kad je vidio tko je sa druge strane.
«Lily dušo,poželjela si me?»
«Ne,ali zato Anna možda jeste.» Zbunio se,ali se brzo pribrao.
«Da i ja to čujem ljubomoru?»
«Ne.»
«Ma dobro Lily,normalno je da budeš ljubomorna,jer ipak jedan ovakav ljepaotan kao što sam ja...to se ne ispušta lako.»
«Ne mogu više da te slušam.Evo ti Sirius.» Dodala sam zrcalo Siriusu i odaljila se.Razmišljala sam o školi.Ustvari...

Ljubav.Svakome treba ljubav.Pa i meni.Damtako je.Treba mi ljubav.Iako sam prefektica i odlična učenica i sve to,nije to sve u životu.Ne,nije.James ima nekog koga voli i ko njega voli.Zašto ne bih imala i ja?Upravo tako.Pronaći ću ljubav.

Click here to get avatars like this!

02.06.2007. u 14:02
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

I`m not who you think I am...

Shvatila sam nešto.Agnes nije jedina na ovome svijetu.Nije ni Regina.I zato sam se počela družiti sa Christine Chamberlain.Ona je porijeklom francuskinja,ali ja je prije nisam baš primjećivala.Ona je na mojoj godini,i sa mnom je u spavaonici.Dakle,nas je pet u spavaonici.Ja,Agnes,Regina,Christine i Anna Lee.Annu ne znam baš najbolje,ali čini mi se da ni ona nije loša.

Došao je dan odlaska u Hogsmeade.Regina,Christine i ja smo se dogovorile da idemo zajedno.Izašle smo iz školskog zemljišta,i polako hodale stazom.Vjetar je duvao,i bilo je hladno.Osjećalo se da se približava zima.
«Hoćemo kod Madam Rosmete?» pitala je Christine.
«Ne,bolje ajmo u Medičarnicu,» govorila je Regina.
«Ok,ajmo prvo u Medičarnicu,a onda Kod Tri Metle.»Napokon smo odlučile,i nasmiješene produžile do Medičarnice.

U Medičarnici je došlo do jednog neugodnog susreta.Christine i Regina su otišle na kasu da plate kisele kokice,a ja sam gledala kutije graha sveokusnjaka,kada su se pojavili Lucius Malfoy i McNair iz Slytherina.Lucius mi je rekao: «Pazi se mala,možeš da nastradaš.Ne pravi gluposti,» a McNair je dodao: «Da,mutnjakušo.» U tom trenutku pojavio se James.
«Ostavite ju na miru,što vam je ona učinila?Brišite!»
«Potteru,pazi se...Možeš da nastradaš.»
«Ma da,evo umro sam od straha.Rekoh,brišite.»
Otišli su,usput nas ošinuvši prezirnim smiješkom.
«Hvala.»
«Nema na čemu.» Mrsio je kosu. «Ovaj,čekaju me...paa...moram ići.»
«Ma da,nema problema samo ti idi.»
«Ćao Lily...» Okrenuo se i otišao.Pratila sam ga pogledom dok nije izašao kroz vrata.Neko mi je zaklonio vidik.Pomakla sam se lijevo i pogledala kroz izlog.James se smijao ljubeći neku curu.Kada su se odvojili,djevojka se okrenula.Bila je to Anna Lee.

*

Ne znam zašto,ali ljuta sam na Annu.Došla sam do Christine i rekla joj da joj moram nešto reći.
«Christine,ja ti moram nešto reći.»
«Pa reci.»
«Pa evo sad ću.»
«Pa hajde.»
«Daj pusti me da ti kažem.»
«Ok.Šutim.»
«Zašto se Anna zabavlja sa Jamesom?Mislim,šta on vidi u njoj?Ma daj,pogledaj je,sva se osušila,i stalno se ljube tamo,muka mi je od njih,mislim nema smisla,glup je totalno,a i ona isto.A zašto se zabavljaju?Mislim,nemaju mništa zajedničko.Ona je čudakinja a on je...hmm...čudak.Ali dobro nije to važno,nego...ma zašto se ja uopšte opterećujem svime ovime.Mene to ne zanima.Zašto bi me zanimalo?Neka rade što žele.Neka se ljube i šlataju koliko god hoće,mene to ne zanima.Uostalom,to nije moja stvar.Samo da to ne rade dok sam ja tu.Jer stvarno su odvratni.Ma baš me briga.Ti se slažeš sa mnom,jelda?»
Gledala me zbunjeno.
«Jel možeš to sve ponovit?Ali malo sporije.»
«AAAaaargh!!!Odoh!»

Krenula sam prema jezeru.Razmišljala sam o Jamesu i Anni.Pa mislim stvarno nije u redu da se onako ljube naočigled svih.Odvratno je.Perverzno.Ali da sam ja na njenom mjestu...Molim?!?Kakve su to gluposti?Ma daj,to je samo...trenutno raspoloženje.Da.Jednostavno sam revoltirana.To ništa ne znači.
Click here to get avatars like this!


Sjela sam kraj jezera.Voda je bila tako mirna.Bacila sam kamenčić.Voda se talasala u pravilnim krugovima.Odjednom,sova je sletila pokraj mene.Opet mi je došlo pismo ispisano skerletno crvenim mastilom,sa uskim rukopisom.Ovaj put,pisalo je nešto drugačije.

I don`t want to be the one
The battles alway choose
`Cause inside I realize
that I`m the one confuzed


Pogledala sam prema zamku.U tom trenutku jedna glava se pomakla sa prozora.Nisam uspjela vidjeti tko je to.Ali saznaću ja to...prije ili kasnije.

31.05.2007. u 15:47
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

...yesterday...

Ne sjećam se kako su prošla moja sljedeća dva mjeseca u Hogwartsu.Vjerojatno u obrocima u Velikoj dvorani,učenju u knjižnici pod budnim okom Madame Pinns i teškom radu na časovima.Ovo je godina ČAS-ova,i svi profesori nam zadaju trostruko više posla.Stižem sve da uradim,nije mi problem.Lupin briljira na Preobrazbi,nisam ni ja loša,dobra sam i na Čarolijama.James me zasijenio na Odbrani od mračnih sila,ali nema veze.Neka i njemu nešto dobro ide.Naravno,na Napitcima sam najbolja.Izgleda da to užasno nervira Snapea,ali ništa ne govori.Samo pozeleni.Grozno.Veoma je zao prema svima,ali ne mogu ga stalno kažnjavati.Nemam razloga.
James i Sirius stalno prave probleme,jučer Sirius baš nasmijao.Pogodio je Filcha urokom za plesanje,pa je Filch plesao čitav čas Preobrazbe dok profesorica McGonagall nije izašla i skinula mu urok.Urlala je na nas,ali ja sam se pravila da ništa ne znam,jer sam se tako dogovorila sa Siriusom.Rekla sam mu da je to posljednji put da mu činim uslugu,ali nisam mogla a da se ne nasmijem.Stvarno mi je bio zahvalan.
Jedno jutro,u srijedu,kada sam silazila iz svoje spavaonice,na oglasnoj ploči sam primjetila prvi datum izleta u Hogsmeade.Išlo se u subotu,23. novembra.
Odgovaralo mi je to,trebao mi je predah od učenja.Također sam dobila pismo od mame,koje nije bilo baš utješno.

«Draga Lily,

ne znam kako da ti ovo kažem,ali prije svega moraš da znaš da te mnogo volimo,i ja i tata.I naravno,Petunija.Mnogo mi nedostaješ,nedostaje mi tvoje nasmijano lice i sitni nestašluci.Ali,imam jednu ozbiljnu vijest za tebe.
Tata ti je bolestan.Doktori još nisu ustvrdili šta mu je,ali glava ga užasno boli,i zaboravlja stvari.Ne želim da te zabrinjavam,ali smatram da moraš ovo da znaš.Sigurna sam da će se tata oporaviti.
Petunija se i dalje zabavlja sa Vernonom.Ne dopada mi se taj momak,ali ako je njoj dobar,ja sa slažem.
Ne zaboravi da te mnogo volim,i ja i tata.Dobro uči,i pamet u glavu.Nemoj praviti gluposti.

Vole te i pozdravljaju,
Mama i tata.»




Ne,ne moj tata.Umrijeće,umrijeće,a ja neću biti tamo.Ne,ne,ne želim to...

Plakala sam te noći.Bojala sam se za tatu,ali sam znala da ne smijem pokleknuti.Tata ne bi želio da se slomim.Da,zbog njega ću ostati jaka...

I dalje ne razgovaram sa Agnes,iako ne znam razlog te promjene u našem odnosu.Iako smo zajedno u spavaonici,jednostavno me ignoriše.Jučer sam prolazila hodnikom na drugom katu,žureći iz knjižnice jer sam morala raditi zadaću iz Aritmancije,kada sam je vidjela kako ide sa drugog kraja hodnika.Prošla sam kraj nje,a ona me nije ni pogledala.Samo mi je dobacila otrovan pogled,tako hladno da sam se preplašila.Produžila sam u društvenu sobu,i ostala tamo razmišljajući o Agnes.Međutim,nešto mi je brzo skrenulo pažnju.Jedna sova je kucala na prozor.Brzo sam je pokupila.Skočila je na moju zadaću iz Aritmancije,poprskavši je kapljicama kiše.Skinula sam pismo.Evo šta je pisalo:

«Yesterday,all my troubles seemed so far away
Now it look as though they`re here to stay
Oh,I believe in yesterday»



Nije bilo potpisa,niti bilo kakve naznake koja bi mi otkrila ko je poslao to pisamce.Bilo je napisano lijepim,oblim rukopisom i skerletno crvenom tintom.

Tko je ovo napisao?Možda je...on...

Ovo je neka šala.Podigla sam omotnicu.Na njoj je jasno pisalo «Lily Evans».Ok,možda nije šala.Ali,tko ga je poslao?Tko...

Prošla je ponoć kada sam se probudila.Nisam završila zadaću,ali nisam imala snage.Sutra ću.Ne mogu sada.Otišla sam u spavaonicu.Svi su spavali.Legla sam u krevet.Bio je pun mjesec.Još jednom sam pročitala pismo,poljubila ga,stavila ispod jastuka,i prepustila se snovima...

29.05.2007. u 13:23
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

AmorTentia

Napokon sam izašla iz bolnice.Razgovor sa Remusom je poslužio svrsi.Osjećala sam se mnogo bolje,i nisam više toliko razbijala glavu svim onim pitanjima.

U ponedjeljak,sedam dana nakon dolaska,krenula sam na časove.Profesor Dumbledore me je pozvao u svoj kabinet.Tu je bila i profesorica Marta Glenclose.Ona me jedina nije voljela.Predavala mi je aritmanciju,i nije me voljela.Ne znam zašto.

«Gospođice Evans,» govorio je profesor Dumbledore zvanično,ali oči su mu se smijale,«svima nam je drago što ste se oporavili.» Glenclose je tiho frknula.Dumbledore je to ignorisao. «Možete početi sa časovima.Daću vam vaš raspored.Prva sedmica nije bila tako teška,uvjeren sam da ćete sve stići.Ako to ne bude slučaj,upitajte svoje kolege za pomoć.Mislim da će gospodinu Lupinu bilo veoma drago da vam pomogne.A sada možete ići.Prvi čas vam je...hmm,da vidimo...Ah,da.Čarobni Napitci.» Nasmiješio se. «Mislim da će profesoru Slughornu biti i više nego drago da vas vidi.A sada trkom...»
Izašla sam iz kabineta.Glenclose me svo vrijeme strijeljala pogledom.Išla sam prema tamnicama u dnu zamka na čas.Stigla sam ispred vrata.Pokucala sam i ušla.

«Profesore Slughorna,ja se ispriča...» Nije mi dao ni da završim rečenicu.
«Lily!Pa gdje si mi ti?Jesi ozdravila,curo stara?Hajde,hajde,nedostajala si mi na predavanjima.Nikada nisam imao bolju učenicu.Mada se Severus poštenski trudi da te prestigne.» Nasmijao se onim svojim dubokim smijehom.
Severus je pozelenio.James i Sirius su se smijali ispod glasa.Peter se nervozno osmjehivao,kao da se boji da prasne u smijeh.Lupin je samo blago gledao u mene,kao i Regina,a Agnes...je gledala u stranu.Pa dobro.Sjela sam na svoje mjesto,baš ispred Siriusa i Jamesa.Lupin mi se nasmiješio.
«Dobro je da si tu,Lily.Nedostajala si mi.»
U tom trenutku Slughorn je povikao: «A sada tišina.Dobro.Danas ćemo učiti,baš kao što sam govorio prije no što me je draga Lily prekinula,učićemo šta je ovo u ovom kotliću.E sada,da li neko zna što je to?»
Moja i Snapeova ruak su poletjele u vis.
«Da,Lily?»
«To je amortentia.»
«Uprevo tako.A čemu to služi?»
«To je najpoznatiji ljubavni napitak na svijetu.»
Svi su se uspravili.
«A kako si ga prepoznala?»
«P po tome što se para podiže u spirali,i po specifičnom sedefastom sjaju,i po tome što bi trebao svakoj osobi drugačije mirisati.»
«E sada,neću vas pitati na šta vam miriše,jer ne želim znati vaše male tajne.Ali učićemo da ga pripravljamo.Mada vam možda ne bih trebao to pokazivati,ali siguran sam da ga nećete zloupotrijebiti.E sada,» zamahnuo je rukom, «recept vam na ploči,a sastojci» ponovo je zamahnuo rukom, «su u plakaru.»
Do kraja časa ja sam odmakla najdalje,mada je Snape bio možda korak iza mene,i to ga je jako nerviralo.Sav se preznojio,i žvrljao nešto po knjizi.Na kraju časa Slughorn mi je dodijelio 20 bodova za Griffyndor,a onda je sam uklonio sve naše napitke.Izašla sam iz tamnice,i sustigla Agnes,jer je Regina ostala da pomogne Slughornu.
«Hej Agnes,šta ti je.»
«Ništa.» Hladnoća njenog glasa me zapanjila.Ustuknula sam.
«Ali,nešto jeste.Vidim po tebi.»
«Daj Lily,ostavi me na miru.Ne želim razgovarati s tobom.»
«A..ali zašto?»
«Zato što si ti mala gospođica Savršena,i cijeli svijet se vrti oko tebe.Svi profesori te vole,i glavna si prefektica,i naravno,ti si savršena.Zašto da ti kvarimo taj tvoj lijepi svijet gdje si ti glavna figura?» Vikala je.
Ubrzala je korake,ili sam ih ja usporila,i ostala sam stajati na pola hodnika,dok je oko mene bila tama.Jedino svijetlo je poticalo od baklje koja je stajala tačno iznad mene.Suze su mi se slivale niz lice.Zašto Agnes tako misli?Pa što sam joj uradila?Ne znam kada sam pala na pod,ne znam koliko dugo sam ostala tamo,ali nakon nekog vremena sam čula korake.Čula sam neki glas,ne znam šta mi je govorio,ali bio je umirujći.Podigao me,i izašli smo na sunce.Vidjela sam da je to bio Sirius.
«Što,što...Što ti r-r-radiš tu?»Mucala sam.
«Ma markirao sam Povijest magije,a onda sam vidio da ni tebe nema,zapravo James mi je rekao,pa sam te otišao potražiti.Regina upravo glumi tebe.»
«H-h-h-hvala.»
«Daj,ne moraš mi se zahvaljivati.Pa drage volje sam to uradio.Nego,jesi li ti dobro?"
"Ma,da,jesam.Samo mi James vadi živce na svakom koraku."
"Ma proći će to,ne brini.Jesi li vidjela onu Umbridgeovu?Liči na žabu.Ups,nisi.Samo,zanima me ona amortentia.Da li ona izaziva ljubav?»
«Ne.Ona izaziva samo opsjednutost.Osoba kojoj je daš,postaje tvoj rob.Opsesivna ljubav ima veliku moć.»
«Hvala.Hm...pitam se kakav je ono bio miris?Ne mogu ga razlučiti.»
Otišao je polako,udubljen u razmišljanje.A i mene je ostavio tako.Na šta mi je mirisala amortentia?

25.05.2007. u 19:30
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

Love is the funeral of hearts...

James je došao u bolničko krilo.Njegove smeđe oči su čudno sijale iza okruglih naočara.Kosa mu je bila raskuštrana kao i uvijek.Smiješio se neodoljivo,a opet tako tužno.Prišao je mom krevetu.
«Lily...žao mi je što se stalno svađamo...ne želim da to bude tako.Ja...volim te.Uvijek sam te volio.Uvijek.I voljeću te...zauvijek.»
Poljubio me.Predala sam mu se potpuno.Zagrlila sam ga,i sjeo je kraj mene na krevet.U njegovim očima se ogledala čitava galaksija.Ali,odvojio se od mene.
«Lily,znam da me ne voliš.Zato idem.Ne želim da budem povrijeđen.Zbogom.»
Nestajao je u tami.Odlazio je...A onda....
Pojavila se zmija.Ogromna zmija sa crvenim očima.A James je samo tamo stajao,a onda se odjednom srušio.Krv mu je curila po licu.Naočare su mu bile slomljene.Mrtav je...

«Neeee...»

Vrisak me probudio.Spavaćica mi je bila mokra od znoja.Drhtala sam,i trebalo mi je par sekunda da shvatim da je to bio san.
Pogledala sam kroz prozor.Zvijezde su sijale umirujućim sjajem.Oči su mi se skalpale.Okrenula sam se na drugu stranu i ponovo zaspala...

***

Sljedeće jutro,Peter je došao kod mene.Želio je da priča o nečemu sa mnom.

«Lily,strah me.Strah me da neću uspjeti ove godine.Strah me da ću pasti na ispitima Bojim se da neću ispuniti očekivanja mojih roditelja..»
«Hej,Peter,ne brini se.Ja ću ti pomoći.Uvijek sam ti pomagala.I nastaviću to činiti.Uostalom,imaš i svoje prijatelje.Remusa,Siriusa...i Jamesa.I oni će ti pomoći.»


Dok je ovo izgovarao,glas mu je drhtao.

«Ponekad mi se čini da me oni jednostavno ne vole dovoljno.»
«Hej,hej,nemoj tako da misliš.Oni te vole.Ma koliko arogantni i glupi nekada bili,ti si im prijatelj.Ne brini.»


Izgledao je smirenije nego na početku razgovora,nije više bio onako blijed,samo su mu se oči brzo micale lijevo-desno.Kao...da nešto krije.

«Hvala Lily.Stvarno si prava prijateljica.Hvala ti.»
«Nema na čemu.»
«A sada moram ići.Ne želim da zakasnim.Ćao.»


Otišao je.Opet sam ostala sama.Sinoćnji san mi se vratio u sjećanje.Živo sam se prisjećala svakog detalja.Pitam se...Šta je to značilo?
Misli su mi iskakale nasumice.Prisjetila sam se onoga što je profesor Dumbledore rekao.Ko bi mogaobiti moj tajni neprijatelj?Ko je ta osoba koja mi čini zlo?I zašto to radi?Čime sam to zaslužila?Zašto?Zašto postoje takvi ljudi?Zašto...sam sanjala Jamesa?Moram to nekome ispričati.I već znam kome...

***

U pauzi za ručak,Remus je došao.

«Kako si,Lily?Je li ti bolje?Izvini što nisam prije došao,morao sam do Filtvicka.»
«U redu je,Lunac,ali moram ti nešto reći.Veoma je ozbiljno.»


Sa zanimanjem je slušao dok sam mu pričala,a povremeno se mrštio.Nije me prekidao u priči,a njegove oči su odavale sve veću iznenađenost.Kada sam stigla do kraja,ništa nije rekao par minuta,a onda je progovorio.

«Lily,hvala ti što si mi ovo ispričala.Stvarno mi puno znači to što mi vjeruješ.A sada imam jedno pitanje za tebe.Šta misliš,ko je to?»
«Ne znam,Lunac,zbilja ne znam.Ne mogu da vjerujem da bi mi jedan od mojih najboljih prijatelja to napravio.Stalno se pitam zašto.»
«Na to pitanje nećeš dobiti odgovor dok se ne uhvati počinilac.A mislim da je to bilo povezano sa onim napadom na tebe prošle školske godine.Ali,imam osjećaj da to nije sve.»
«Pa...da znaš da nije.»


Ispričala sam mu svoj san.Nasmiješio se.

«Lily,to ne mora ništa da znači,ljepotice.Jednostavno si sanjala.»
«Ali,Remuse,sanjala sam Jamesa Potter.Shvaćaš?Jamesa Pottera.Osobu koju ne podnosim.Sjećaš se njega?Mali,arog...»
«Opa,Lily,slatkice,šta to čujem?Pa otkad ti to mene sanjaš?»


James je stajao na vratima.Kosa mu je bila raskuštrana,i smiješio se upravo onim svojim neodoljivim osmijehom.Ali ništa od toga nije me moglo smiriti,jer je on upravo saznao da sam ga sanjala.

«Siguran sam da je to bio jedan od...hmm...ljepših snova.A šta smo to mi radili u tom snu?naughty»


E sad sam bijesna.

«Da ti i ja raščistimo neke stvari.TI I JA nismo ništa radili u tom snu,jer ja s tobom nikada ništa ne bih radila,ni u snu,a kamoli na javi,KUŽIŠ?Drugo,to je bila noćna mora James,jer ipak TI SI BIO U NJOJ


Urlala sam,a njega kao da se to uopće nije doticalo.Remus je oprezno pogledavao prema meni.

«Dobro Lily,možda to je bila noćna mora,ali ipak si me sanjala.To znači...»
«To ništa ne znači,ti mali napuhanko!DOSTA MI TE JE!I uostalom,zašto si došao?»
«Pa,da vidim kako si.Zar je to zabranjeno?»
Mrsio je kosu.
«Nije zabranjeno,ali svaki put kad dođeš,dovedeš me do ludila.»
«Da,to je nešto kao uzajamno osjećanje.»
«Parožak,druže,smiri se.Hajdemo,zakasnićemo na Povijest magije.Gdje je Tihotap?»
«Još uvijek jede.Pozdravlja te Lily,slatkice,i šalje ti puno želja za ozdravljenje.Ajmo,Lunac.Ćao,Lily.»
«Lily,pričaćemo opet.Doći ću opet večeras.Ćao.»


Opet su me ostavili samu sa svojim mislima,koje ovog puta nisu bile baš prijatne...

24.05.2007. u 16:50
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

dont try to explain...

Zabrinula sam se.Stvarno sam se zabrinula.Kada mi je profesor Dumbledore rekao da moramo razgovarati,zabrinula sam se.Njegove plave oči tako su snažno sijale iza naočara,sa takvim bijesom,da sam se uplašila.Po prvi put u životu.

"Što se dešava,profesore?"
"Zabrinut sam za vas,gospođice Evans."
"Ali,ali...zašto?Šta se događa?"
"Ova vaša slabost nije slučajna.Mislimo da vas je neko pokušao otrovati."
"Ali,ali..."
"Nisam završio,gospođice Evans.Mislim da je to neko iz vaše blizine.Nisam siguran tko,ali imam prilično dobru ideju.Ne,neću vam reći ko je to,za slučaj da griješim.I nemojte se ni truditi da me nagovorite,jer nećete uspjeti.Međutim,ono što sada morate uraditi je biti oprezni.Nemojte biti paranoični,ali malo opreza nije naodmet."
"Ali profesore...kako to...da me neko pokušao...otrovati?"
"Lady Letitia je našla tragove otrova u vašoj krvi,a i imali ste sve simptome trovanja.Sad,odmorite se,odspavajte malo,a ja ću vam javiti ako nešto novo budem saznao.Do tada,budite oprezni."
"Profesore Dumbledore,molim vas,još samo jedno pitanje.Zašto?"
"Ne znam,draga Lily,ne znam.Ni ja to ne shvaćam.Zbogom i laku noć."


Oči su mu dobroćudno sijale,i udaljio se iz sobe.Za trenutak sam u njegovim očima vidjela tračak zabrinutosti,a onda sam zaspala...

Sljedeće jutro,Agnes i Regina su došle da me posjete prije no što odu na časove.Preskočile su doručak.

"Kako si danas,Lily?"
"Dobro sam,Regina,uglavnom se osjećam bolje nego juče."
"Remus te pozdravlja,i rekao je da će on preuzeti sve obaveze prefekta na sebe dok se ti potpuno ne oporaviš,i da bi i on sam došao,ali da mora do profesor Filtwycka."
"Joj,kaži mu da je baš zlatan,i da ću mu se odužiti čim prije."
"Nego,o čemu je profesor Dumbledore htio razgovarati sa tobom?Vidjeli smo ga kada smo izlazili.Izgledao je dosta zabrinuto."
"Ma uobičajeno,Agnes,htio je da mi kaže mu je žao zbog mene,da ravnatelj ne može da dođe da mi to lično kaže jer je zauzet
,te da se ne brine zna da sam ja jedna veoma dobra učenica i da ću sve to nadoknaditi.Ja nisam primjetila da je zabrinut."
"Aha.Dobro.Nego,mi sada moramo da idemo,pa ćemo doći poslije.Reći ćemo i Remusu da te obiđe.A sada,zdravo lutkice,mi kasnimo."


Osjećala sam se loše jer lažem svojim prijateljicama,ali nisam im mogla reći istinu.Jednostavno im više nisam tako bezgranično vjerovala...I mučila me savjest zbog toga.Ali,nakon onog što mi je rekao profesor Dumbledore,odlučila sam da budem opreznija,i da sama sve ispitam.
A u međuvremnenu,trebala mi je osoba sa kojom bih mogla razgovarati bez ustručavanja.

I mislim da znam jednu takvu.

23.05.2007. u 13:54
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

Memories come falling down...

Probudila sam se u bolničkom krilu.Nisam se sjećala ničega,a i vidjela sam pomalo mutno.Boljela me je glava,činilo mi se kao da će se rasprsnuti.Pogledala sam oko sebe.Bolničko krilo bilo je prazno,a napolju je sijao mjesec.Zagledala sam se u zvijezde,a zvijezde su mi odgovarale na sva pitanja.Okrenula sam se na stranu.Ovo me je podsjetilo kako sam i prošle godine završila ovdije.Bila je noć,i ja sam hodala hodnicima škole razmišljajući.Izvježbala sam se u izbjegavanju domara i profesora do savršenstva.I tako,dok sam hodala,nečija kletva me pogodila.Bila je to kletva vezivanja.Pala sam na pod i nisam se mogla pomaknuti.Čula sam nekoga kako se udaljava trčeći.Nisam mogla proizvesti nikakav zvuk,nisam se mogla ni pomaknuti...Osjećala sam se tako bespomoćno.Moj štapić je ležao nekoliko stopa dalje.Nije mi prostalo ništa drugo nego da čekam do jutra da me neko pronađe.Našao me je profesor Slughorn.Ličio je na morža više nego ikad,u onoj svojoj smiješnoj noćnoj kapici.Odmah je izveo protuurok,i odveo me pravo u bolničko krilo.Bio je zaista potresen što je njegova omiljena učenica tako brutalno napadnuta.Zahtijevao je istragu,ali «zločinac» nikada nije uhvaćen.Uzalud je profesor Dippet ispitivao učenike,ništa nisu pronašli.Imala sam gomilu posjeta u bolnici,dolazili su mi čak i prvašići.Ne znam zašto me svi tako vole,stvarno to ne shvatam.Remus kaže da je to zato što se trudim ne svađati ni sa kim.Ustvari,skoro ni sa kim.Svađam se sa Jamesom.Ne podnosim tog dečka,tako je umišljen,tako je grozan,tako je samouvjeren...Aaarghh!!!Samo razmišljanje o njemu me dovede do ludila!Uvijek je tako.Uvijek!!!Huh...smiri se.Nego,da se vratim na priču.Mene je tada najviše potreslo to što postoje takvi ljdi,takve...kukavice,koje se ne smiju suočiti sa posljedicama svojih dijela...I sada sam opet na istom mjestu.U istom krevetu,koji kao da je rezervisan za mene.I opet gledam zvijezde.Imam fikciju prema zvijezdama.Uvijek sam bila očarana njima,zidovi moje sobe su oblijepljeni zvijezdama i posterima Beatlesa.Uh...tako sam umorna...spava mi se...

«Šuti,šuti,ne smijemo ju probuditi.» Regina.
«Ti šuti,tako si tiha da bi i top probudila.»Agnes.
«Ma,obje ste tako tihe...Očaran sam vašom suosjećajnosti za jednu djevojku koja je pala u nesvijest prije manje od 24 sata.» Remus.
«Dajte molim vas ušutite.» James?
«Hej,tišina,evo,budi se.»

Otvorila sam oči.Nad mojom glavom je stajala paleta raznih glava,koje su,čim su vidjele da sam budna,odahnule i sklonile se sa vidika.
«Ma,svi ste tako tihi da ste me probudili.Bravo,mi amigos,bravo,volim vas sve!»
Naravno,odmah su se počeli smijati.
«Dakle,Lily dušo,tvoj izvanredni smisao za humor te nije napustio...kao ni tvoj sarkazam.Odlično,odlično.Još par dana,i bićeš ista ona Lily.»
«Hvala,hvala Siriuse.»
«Ma nema na čemu dušo,svaki put.»
«I,šta Lady Letitia kaže,šta je uzrok mojoj...hmm...slabosti?Koliko dugo sam spavala?I šta se ustvari desilo?»
«Jedno po jedno.Imala si tešku upalu pluća,ali zad dan-dva bićeš ok.Spavala si dan i pol.Sada je 6 sati.A šta se desilo u vozu?Pa,onesvijestila si se,i James te je uhvatio.»
«Oh...mislila sam da je to bio Sirius.Pa,hvala ti James.Da me nisi uhvatio,vjerovatno bih zadobila još i potres mozga.»
«Ma,nema problema.Kad god ti bude bio potreban neko da te uhvati,tu sam.» Rekao je to sa onim svojim šeretskim osmijehom,i svi su shvatili dvosmislenost njegovih riječi.Poludila sam.
«Da,naravno,kad god mi bude zatrebao neki idiot,zvaću te.Ti si upravo savršen za to: umišljeni,prenapuhani,preegoistični idiot!»
«Da,naravno,Lily,ja znam da ti mene voliš najviše na svijetu.Volim i ja tebe dušo.»
«O Bože!!!Da li ti imaš ikakvu ideju koliko me nerviraš?»
»U redu je vas dvoje,prestanite.Baš ste kao pas i mačka.Smirite se barem malo.»
«Ok,Agnes,ionako moram ići.Imam metlobojski terning.»
«Joj da,i ja.» Sirius je djelovao baš zbunjeno.Mislim da je stvarno zaboravio da ima metlobojski trening.«Ajd bok!»
Otišao je zajedno sa Jamesom,a ja sam ostala sa Reginom,Remusom i Agnes u sobi.
"Što je bilo u školi?Jesu li mnogo gnjavili?"
"Ne,samo su svi razočarani jer si ti bolesna,a i samo su pričali o ČAS-ovima.Ništa važno."
«Hajdemo igrati čarobnjači šah.»
Ostatak večeri proveli smo zafrkavajući se u sobi,a onda mi se prispavalao.Baš kad su njih troje otišli,u sobu je ušao profesor Dumbledore.Začuđemo sam ga pogledala,a on je samo rekao:«Gospođice Evans...Moramo razgovarati.Hitno je...»

21.05.2007. u 18:01
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

U vlaku...

Opet na putu za Hogwarts.Opet sa prijateljicama.A opet,tako izgubljena. Osjećala sam se jako loše.Imala sam vrućicu već tri dana,a nisam se smjela koristiti magijom kod kuće.Jedva sam čekala da dođe u Hogwarts da me Lady Letitia izliječi.Sjedila sam sa Reginom Creed i Angelom Withacker u istom kupeu i slušala njih dvije kako brbljaju.To su moje najbolje prijateljice,i morala sam ih slušati.Nisu mi smetale,dok god me nisu ništa pitale,jer stvarno nemam sange za odgovor.Utonula sam u misli,nesvjesno (ili svjesno?) se stalno vraćajući na jedne smeđe oči,i tako sam i zadrijemala...

"Lily,Lily,jesi li dobro?" Začula sam Reginin glas.Ona i Angela su stajale iznad mene,i na licima im se ogledala zabrinutost. Nisam dobro,nisam dobro,zar ne vidite,da NISAM dobro... "Da,da,dobro sam...Dobro sam." Uspjela sam izustiti.Nisam ih htjela opterećivati svojim problomima.Angela me je zaštitnički zagrlila jer sam se tresla,valjda od hladnoće.U tom trenutku kroz hodnik je prošao James Potter,i nonšalantno,kao i uvijek,mrsio kosu.Tobože slučajno je pogledao u naš kupe.Baš tad,kraj Jamesa prođe Snape.Njih dvojica su se mrko odmjeravali,i vidjela sam kako je Snape nešto promrmljao.James je odletio iz vidokruga,a Snape je iste sekunde poletio u zrak.Osjetila sam drhtavicu,ali sam se oslobodila Angelinog zagrljaja i izašla na hodnik.To mi je bila dužnost.

Samo da mu se ništa nije desilo,samo da je sve u redu s njim...

"Kako se usuđujete praviti nerede?Pa još niste ni došli u školu!Severuse,jesi li u redu.Jesi?Onda briši,i ne izazivaj svađu više!" Severus se udaljio,mrmljajući nešto.Na drugoj strani,James je popravljao naočare i otresao prašinu sa pelerine.Iza njega su stajali Remus Lupin i Sirius Black.James je krenuo prema meni.Drhtala sam.
"Hvala ti Lily.Mada,mogao sam to i sam riješiti."
"Da,vidim kako si to sam riješio.Pretpostavljam da je ona čarolija levitacije bila tvoja?"
"Zapravo,tu sam se ja malo umiješao," uskoči Remus "Nadam se da se ne ljutiš Lily?"
Nasmiješila sam se,mada sam se osjećala sve slabije.Ipak,Remus je bio genijalan,znao je uzvesti toliko čarolija...
"Ne,Remuse,ne ljutim se.Ali ostanite izvan nevolja neko vrijeme.To posebno važi za tebe Potteru,jesi li me razumio?Neću tolerisati nikakve tvoje nepodopštine u nastavku putovanja,shvataš li?Remuse,pobrini se malo za njega,ne želim nikakve probleme."
"Lily,a da me malo popustiš?I da se napokon počneš obraćati meni?"

Oh moj Bože,onesvjestiću se,ne ne...

"Potteru,ne razgovaraj sa mnom tim..."

Srušila sam se.Tijelo mi je drhtalo,a lice gorjelo.Nesuvislo sam izgovarala riječi.Zadnje čega se sjećam bile su njegove oči...

On je u redu.Sve je u redu.Sve je u redu...

20.05.2007. u 10:14
° 0 thoughts of the world ° Print ° # °

<< Arhiva >>




design: moi

< studeni, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


comments no/si?

Hogwarts tales...


moj banner :)))

_______________
Goth pjesme...jedan fin dečko... :)
njegov fantasy blog...niceee
Super blog jedne cure...Thalia
moj privatni blog...na drugom servisu...
_______________

Emma Slytherin


Free Music

Free Music



***
i'm in gryffindor!


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ja-Lily Evans
Šta da kažem o sebi?Imam crvenu kosu i zelene oči.Bezjakinja sam,i time se ponosim.Idem na petu godinu u Hogwartsu,prefektica sam.Volim Beatlese,omiljeni predmet su mi Napitci.Najbolja frendica mi je Regina.Donedavno je to bila i Agnes,ali ona je ljuta na mene.Imam sovu Kreeky.Volim čitati knjige,i šetnju pokraj Velikog jezera.Dobar frend mi je Remus Lupin,nisam loša ni sa Siriusom Blackom,a James Potter...čitajte postove i sve će vam biti jasno....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

James Potter
Ima crnu kosu i smeđe oči.Nosi naočare.Najbolje mu ide Odbrana od mračnih sila.Tragač je u Gryffindorskom timu.Mislim da je umišljen,preegoističan i...Ma.Najbolji prijatelji su mu Sirius Black,Remus Lupin i Peter Pettigrew.Mrzi Severusa Snapea,zove ga Cmizdrus zbog njegove povezanosti sa Crnom magijom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Remus Lupin
Ima plavu kosu i plave oči.Prefekt je i najbolje mu ide Preobrazba.Druži se sa Jamesom,Siriusom i Peterom.Jako je zanimljiv i duhovit.Krio mi je nešto,ali ja sam to otkrila.On je...vukodlak.Ali to ne mijenja stvari.Strašno je pametan,i mnogo mi pomaže.Moglo bi se reći da je on najbolji prijatelj koji postoji...barem meni.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Christine Chamberlain
Ima smeđu kosu i plave oči.Ima sovu koja se zove Mickey.Najbolje joj ide Travarstvo i Stare rune.Roditelji su joj Neizrecivi.Porijeklom je francuskinja.Sa mnom je u spavaonici.Mislim da joj se sviđa Sirius (kao i ostatku naše škole),ali nisam sigurna.Ma otkrit ću ja to... rofl

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Regina Creed
Moja najbolja frendica.Ima smeđu kosu i smeđe oči.Najviše voli Odbranu od mračnih sila,a ne voli Napitke.Ima mačku koju je u moju čast nazvala Lily rofl.Ima bezjačkog dečka,ali mislim da ta veza neće dugo potrajati je ima nekih naznaka da joj se sviđa... shhh...hihihihi wink

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sirius Black
Potomak slavne čistokrvne loze Blackovih...ali on ih mrzi.Čitava njegova porodica je naklonjena mračnim vještinama,ali on je izuzetak.Najbolji prijatelji su mu James,Remus i Peter.Duhovit je,i voli se glupirati.Igra na mjestu udarača u Metlobojskoj ekipi Gryffindora.Najbolje mu ide Odbrana od mračnih sila.Mrzi Severusa Snapea.

...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...peta godina...ona je prefekt...mora shvatiti šta osjeća...i priznati mu to...prije no što bude prekasno...i mora se izboriti sa svima...i na kraju...sa samom sobom...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Click here to get avatars like this!


...fairytale gone bad...

This is the end you know
Lady, the plans we had went all wrong
We ain`t nothing but fight and shout and tears

We got to a point I can`t stand
I`ve had it to the limit; I can`t be your man
I ain`t more than a minute away from walking

We can`t cry the pain away
We can`t find a need to stay
I slowly realized there`s nothing on our side

Out of my life, Out of my mind
Out of the tears that we can`t deny
We need to swallow all our pride
And leave this mess behind
Out of my head, Out of my bed
Out of the dreams we had, they`re bad
Tell them it`s me who made you sad
Tell them the fairytale gone bad

Another night and I bleed
They all make mistakes and so did we
But we did something we can never turn back right

Find a new one to fool
Leave and don`t look back. I won`t follow
We have nothing left. It`s the end of our time

We can`t cry the pain away
We can`t find a need to stay
There`s no more rabbits in my hat to make things right

Out of my life, Out of my mind
Out of the tears we can`t deny
We need to swallow all our pride
And leave *THIS mess behind
Out of my head, Out of my bed
Out of the dreams we had, they`re bad
Tell them it`s me who made you sad
Tell them the fairytale gone bad